BOŠNJACI U ALBANIJI

Povodom nedavne odluke Vlade Republike Albanije da Bošnjacima koji preko sto godina žive na tom prostoru dodijeli status nacionalne manjine evo malog podsjećanja na historijat Bošnjaka u toj nekada samoizolovanoj zemlji.

Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i davanja mandata Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu mnogi Bošnjaci odlučuju da se presele na teritorij koji je ostao i okviru Osmanskog carstva. Grupa Bošnjaka iz Mostara, Sarajeva i Počitelja brodom je krenuka ka Turskoj. Zadesilo ih nevrijeme, pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Pitali su: „Je li ovo Turska? Da, ovo je Turska.” – odgovoreno im je. Tako su tu, u Draču, stali i trajno ostali.

Desetak minuta vožnje od Drača stiže se u Šijak, gradić od 15-ak hiljada stanovnika, od kojih polovinu čine Bošnjaci. Odatale se na dva do tri kilometra nalazi selo Kođaz, nastanjeno isključivo Bošnjacima a još otprilike toliko na velikom panou piše “Dobro došli u Borak” na bosanskom, albanskom i engleskom jeziku. Selo Borak je smješteno na proplanku. Kuće su jednospratne i tipične za ovaj primorski kraj uz obavezno plastično bure za vodu na krovu. Ispred kuća imaju dosta imanja, primjetni su vinogradi ali i voćnjaci, najviše sa narandžama i drugim južnim voćem.

Bošnjačka zajednica danas broji više od 10.000 stanovnika. Bošnjaci u Albaniji imaju i Udruženje „Zambak“, koje ih povezuje sa zemljom njihovog porijekla. Prvi cilj ovog udruženja je obezbjeđivanje nastavljanja učenja jezika. Pored velike izoliranosti, nedozvoljavanja slušanja i gledanja tadašnjih jugoslovenskih radija i televizije, i zabetonirane granice, Bošnjaci u Albaniji su sačuvali svoj jezik, kulturu i običaje.

Bošnjaci u Albaniji imaju veliki broj intelektualaca, počevši od glavnih i odgovornih urednika tiranskih listova, doktora nauka, umjetnika, profesora, inžinjera, pravnika, kao i pjesnika, poput Fatmira Baćija, jednog od najboljih pjesnika u Albaniji. Bošnjak Abdulah Kapetanović je bio bivši zamjenik rektora Univerziteta u Tirani, veoma ugledan građanin Albanije.

U centru sela, ispod nekadašnje džamije, koja je u eri Envera Hodže pretvorena o žitni magacin, je porodična kuća familije Cigić ili Çeka, kako im je zvanično albansko prezime. Režim Envera Hodže promijenio im je i prezimena, izbjegavajući slavenske završetke ili ih često mjenjajući u potpunosti. Tek sada su počeli vraćati pređašnja prezimena. U selu se govori isključivo bosanski jezik, sa jakim hercegovačkim naglaskom, dok se albanski koristi samo u komunikaciji sa Albancima. Do 1948. svi su se muškarci ženili iz Bosne, ali nakon prekida odnosa Albanije i Jugoslavije, prestalo se sa tom praksom i polahko su počeli da se miješaju sa Albancima. Međutim, svako dijete koje se rodi i svaka nevjesta koja dođe u selo uči Bosanski jezik. Da se ne izgubi identitet i da djeca ne zaborave svoje pretke, 2008. godine u selo Borak, bosanskohercegovačke vlasti su poslale učitelja da ovdašnje osnovce podučava bosanskom jeziku.

U Boraku ima dosta mini preduzeća i restorana koji nose ime „Bosna“, jedan od najvećih je „Sarajevo“ i tu Bošnjaci, uglavnom održavaju svoje svadbe kada se može čuti i bosanska muzika. Prilikom gradnje kuća na krovu ističu bosansku zastavu. Jedna od najvećih benzinskih pumpi na autoputu Drač – Tirana je ona u vlasništvu Bošnjaka u ataru sela Borak.

U Draču imaju i svoju plažu „Sunce“ na kojoj bi rado ugostili Bosance i Hercegovce, koji sve više posjećuju Albaniju, a planiraju i osnivanje turističke agencije za sklapanje aranžmana s matičnom zemljom.

Albanski parlament je u petak, 13. oktobra 2017. godine usvojio Zakon o zaštiti nacionalnih manjina u Republici Albaniji, kojim su Bošnjaci proglašeni nacionalnom manjinom u ovoj zemlji. Riječ je o iznimno važnom zakonu kojim se predviđa da građani koji pripadaju nacionalnim manjinama imaju pravo učiti vlastiti jezik u sklopu redovnog nastavnog plana i programa a ne polulegalno kao što je do sada bio slučaj.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *