BANOVINA HRVATSKA – podjela Bosne i Hercegovine na Banovinu Hrvatsku i “Srpske zemlje”

Početkom 1939. godine postavilo se otvoreno pitanje rješavanja hrvatskog pitanja. Zakulisnim igrama kneza Pavla na čelo Vlade umjesto narodnog vođe Milana Stojadinovića dolazi fleksibilni Dragiša Cvetković koji je imao zadatak da napravi sporazum sa Hrvatima i sačuva Jugoslaviju. Jugoslavija se trebala urediti tako da ima svoj slovenački, hrvatski i srpski dio, ne federalno već pokrajinsko uređenje.

Dogovor je doveo do novog teritorijalnog preustroja Jugoslavije, tj. do pojave nove pokrajine unutar Jugoslavije nazvan Banovina Hrvatska. Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je Ivan Šubašić. To rješenje je bilo prihvatljivo za Hrvate, dok su Slovenci već imali Dravsku banovinu. To je bio prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države i očekivalo se i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv trebao biti „Srpske zemlje“.

Banovina Hrvatska je nastala spajanjem dotadašnje Savske i Primorske banovine uz dodatak „većinski“ hrvatskih kotareva iz dotadašnjih Dunavske, Drinske i Vrbaske banovine. U sastav banovine Hrvatske ušlo je tako 13 kotareva iz Bosne i Hercegovine sa većinskim hrvatskim stanovništvom (Brčko, Bugojno, Derventa, Fojnica, Gradačac, Konjic, Livno, Ljubuški, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik) dok su ostali kotarevi kasnijim preuređenjem trebali pripasti „Srpskim zemljama“.

Prilikom podjele ovih kotareva u obzir je uzimana većina katoličkog u odnosu na pravoslavno stanovištvo, dok muslimani nisu uzimani u obzir. Tako je, recimo, određeno da kotar Konjic uđe u sastav Banovine Hrvatske jer je u njemo živjelo 33% katolika u odnosu na 15% pravoslavnih. Detalj da su muslimani činili 51% stanovnika Konjica nikoga nije zanimao. Istim odnosom je određeno da kotar Cazin bude u sastavu „Srpskih zemalja“ jer je u njemu živjelo 23% pravoslavnih na prema 2% katolika, dok 74% muslimana Cazina nije uzeto u obzir. Sličan odnos je bio i u kotaru Gračanica, 38% pravoslavnih, 4% katolika i 58% muslimana je bilo dovoljno da Gračanica bude uvrštena u „Srpske zemlje“.

Što se tiče Tuzle, situacija je bila slična gračaničkoj, 23% pravoslavnih, 17% katolika i 58% muslimana. Tako je i Tuzla ostala u Drinskoj banovini koja je trebala ući u sastav „Srpskih zemalja“. Muslimani su isključeni iz ovih pregovora tako što je njihov predstavnik Mehmed Spaho ubijen dva mjeseca prije potpisivanja sporazuma.

Ovim sporazumom Vladko Maček, lider Hrvatske seljačke stranke, ulazi u Vladu kao garant provođenja ovog sporazuma koji je potpsan 26. augusta 1939. godine.

Dragiša Cvetković, knez Pavle i Vladko Maček

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *