NERON – car koji nije zapalio Rim

Lucije Domicije Neron (lat. Lucius Domitius Nero), sin Agripine i Gneja Domicija Ahenobarba, jedan od najzloglasnijih rimskih careva neslavno je završio 9. juna 68. godine. Bio je rimski car od 54. do 68. godine. Na čelo rimske imperije dovela ga je majka Agripina mlađa nakon što je prethodno otrovala svoga muža, cara Klaudija. U početku je vladao umjereno zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika Seneke i pretorijanskog preferkta Bura i supruge Oktavije. Agripina mlađa, kao majka, imala je snažan utjecaj na Nerona u ranijoj dobi. Međutim, car je pokazivao snažnu sklonost prema umjetnosti, što je Agripini bilo neprihvatljivo. Takav karakter pokušala je potisnuti Senekinim poučavanjem o rimskoj historiji i načinu života, no metodologija je bila neuspješna. Uskoro se ispostavilo da je Neron svirep vlastodržac.

Nedugo nakon što je postao car, dao je otrovati svoga brata Britanika. Neron je bio ubijeđen da njegova majka kuje zavjeru protiv njega. Naredio je svojoj vojsci da potope brod u kome se ona nalazila. Uspjela je da preživi i doplivavši do obale, gdje su je dočekali vojnici koji su je ubili. Drugi, još vjerojatniji razlog njenog ubistva, jest neprihvaćanje Neronovih umjetničkih ambicija.

Zatim je ubio Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju ljubavnicu Popeju Sabinu. Nekoliko godina kasnije nju je istukao do smrti kad mu je prigovorila što je cijeli dan bio na konjskim utrkama u cirkusu. I treću suprugu, Mesalinu, dao je ubiti. Vodio je skupe ratove na istoku uzalud pokušavajući osvajanja.

Međutim, njegovi savremenici i književnici su ga vrlo cijenili, a to se posebno odnosi na neke njegove najveće neprijatelje koji su mu priznavali umjetnički dar. Smatrali su da ima punoću glasa i umijeće interpretacije. Učestvovao je u nastupima pred publikom, svirao je liru, ali i trke dvokolica mu nisu bile strane. Zbog svoje aktivnosti, bio je nepopularan među senatorima za koje takvo ponašanje nije bilo primjereno.

Ko je zapalio Rim?

Strašan požar buknuo je u Rimu 18. jula 64. godine, a trajao je pet i po dana, zapisao je Tacit. Od 14 rimskih okruga, samo su četiri ostala pošteđena. Potpaljivanje Rima tradicionalno se pripisuje suludom caru Neronu, koji je navodno u buktinji htio naći inspiraciju za novu pjesmu.

Da je Neron zapalio Rim – jedna od najvećih podvala u historiji. Analiza pokazuje kako Neron nije imao nikakve veze s velikom nesrećom. Naime, u Rimu su tada požari bili vrlo česti, a kada je izbila kobna vatra, car je bio na ljetovanju izvan Rima.

Saznavši da Rim gori, odmah se vratio u grad organizirajući odbranu i pomoć žrtvama. Ključan trenutak je bila naredba da na pojedinim mjestima zapale neka drvena zdanja kako bi se spriječilo daljnje širenje požara.

Kad se proširilo uvjerenje da je on izazvao veliki požar, okrivio je kršćane i naredio njihova masovna pogubljenja. Tada je razapet i sveti Petar.

Kako god bilo, Rim je nakon požara urbanistički mnogo sređenije sagrađen, a podignuta je i Neronova Zlatna palata – Domus Aurea u kojoj se nazlazio njegov kip u liku boga Sunca. Tu je bio početak kraja vladavine Nerona.

Skovana je urota, ali osujetio je zavjerenike i dao ubiti 18-oricu. Jedan od urotnika, filozof Seneka, sam se ubio. Napokon, 68. godine, Senat je Nerona proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio ga na smrt. Servije Sulpicije Galba se proglasio novim carem i poveo ustanak protiv Nerona.

Neron se uplašio za život i pokušao pobjeći iz Rima da ga ne ubiju. Jedan Rimljanin ponudio mu je svoju vilu nekoliko kilometara izvan grada. Tamo se Neron sakrio sa svoja četiri vjerna pratioca. Vjerovao je da će ga osvetnici pronaći i ubiti, pa je odlučio oduzeti sam sebi život prije nego ga uhvate.

Naredio je svojim pratiocima da iskopaju grob za njega. Tada je iz Rima došla vijest da su ga proglasili državnim neprijateljem i osudili na kaznu smrti batinanjem. Sav nervozan, molio je jednog od pratilaca da se prvi ubije kako bi dao primjer. Kad je čuo da se približavaju konjanici znao je da se mora odmah ubiti, ali još uvijek nije mogao to učiniti. Zato je prisilio osobnog tajnika Epafrodita da to učini umjesto njega.

Dok ga je Epafrodit ubijao, Neron je navodno izgovorio svoje poznate posljednje riječi: “Qualis artifex pereo” (Kakav umjetnik umire!). Kad je jedan od konjanika ušao vidio je Nerona na izdisaju i pokušao zaustaviti krvarenje, ali uzalud. Epafrodit je kasnije smaknut jer nije spriječio Neronovu smrt (željelo se Nerona javno kazniti i usmrtiti batinanjem).

Novi car Galba nije vladao ni sedam mjeseci prije nego je ubijen, a sljedeće godine svrgnuta su ukupno čak tri cara jedan za drugim.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *