TUTANKAMONOVO PROKLETSTVO – tajna faraonove grobnice

Tutankamon je bio sin kontroverznog faraona Ekhnatona i njegove druge žene Kije. Nakon očeve smrti, Tutankamon je zasjeo na prijestolje kad je imao samo devet godina, a već tada bio je oženjen sa svojom polusestrom Ankhsenamon.

Mladi faraon nije umro prirodnom smrću. Pretpostavlja se da je Tutankamona ubila kočija koja ga je udarila dok je bio na koljenima. Smrskala mu je rebra i kuk te zdrobila srce.

Početkom 1922. godine lord Carnarvon, strastveni egiptolog, otišao je u Egipat u potrazi za Tutankamonovom grobnicom. Lord Haman (najpoznatiji okultista toga doba) poslao mu je telegram: “Lord Carnarvon. Ne ići na grob. Pri neposluhu opasnost. Pri nepoštovanju bolest. Nikad više zdrav. Smrt će vas zateći u Egiptu.” Carnarvona je telegram zabrinuo pa se obratio još dvojici vidovnjaka koji su mu također prorekli smrt. Ne obazirući se na upozorenja, lord Carnarvon sa svojim partnerom arheologom Howardom Carterom krenuo je za Kairo.

U ruševinama u Dolini kraljeva, 26. novembra 1922. godine, otkrili su sakrivene stepenice koje su vodile do grobnice stare 3300 godina, a iznad koje je pisalo ime Tutankamon. Zapečaćeni prostor sastojao se od četiri sobe, koje je arheološki tim počeo istraživati.

Dok je blago poznatijih egipatskih kraljeva i kraljica odavno bilo opljačkano, Tutankamon je ležao netaknut u grobu, hiljadama godina zaštićen od provalnika zahvaljujući ostatcima drevnog građevinskog projekta. Iako su provalnici barem dva puta ušli u grobnicu, nikada nisu prošli kroz vrata druge pogrebne komore.

Carter i Carnarvon pri otvaranju grobnice

Dana 16. februara 1923. godine napokon su kročili u posljednju sobu – grobnicu faraona Tutankamona, a ono što su tamo zatekli zauvijek je promijenilo lice arheologije. Budući da su Egipćani faraone smatrali bogovima, nakon smrti su mumificirali njihova tijela, a grobnicu ispunili zlatom, odjećom, oružjem, nakitom i drugim vrijednim predmetima.

U pogrebnoj dvorani nalazile su se četiri škrinje položene jedna unutar druge. Zadnja škrinja zapravo je bila kameni sarkofag s tri sarkofaga, također položenih jedan unutar drugog. Posljednji je bio od čistog zlata, a u njemu se nalazila faraonova mumija. Na licu je imao posmrtnu zlatnu masku, koja se danas smatra najpoznatijim predmetom pronađenim u Tutankamonovoj grobnici. Faraonov kovčeg težio je više od 110 kilograma. Iznad sarkofaga je bio obješen natpis: “Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san”.

U cijeloj grobnici pronađeno je 3500 predmeta uglavnom od čistog zlata, koji zbog svoje vrijednosti i ljepote djeluju bezvremenski. Ipak, pored svog tog blaga, Carter je bio razočaran jer nije pronašao pisane dokumente o faraonovoj vladavini.

Tokom nekoliko sljedećih godina Carter je izvadio najpoznatiju zalihu egipatskog blaga ikada pronađenu. Lijes od čistog zlata i poznata maska spokojnog lica zasjenili su sve ono što je do tada bilo pronađeno. Ipak, iskopavanje grobnice mladoga kralja postalo je poznato i iz drugih, za neke, jezivijih razloga.

Istog dana kada je grobnica otvorena, egipatska kobra, koja se smatra zaštitnicom i simbolom faraona, pojela je Carterovog kanarinca. Dva mjeseca nakon otvaranja grobnice lord Carnarvon, glavni finansijer ekspedicije, počeo se osjećati loše. Ubrzo je umro. Te je noći lordov pas u njegovom rodnom dvorcu u Engleskoj odjednom počeo lajati bez razloga. Zatim je legao i uginuo.

Carnarvonova smrt dovedena je u vezu s ubodom komarca koji je vjerojatno izazvao upalu. Neobično je što je faraonova posmrtna maska imala sićušnu napuklinu na istom mjestu gdje je lorda ubo komarac. Tri dana nakon lordove smrti umro je američki arheolog Arthur Mace, jedan od voditelja tima. Pao je u komu prije nego što su mu ljekari stigli pomoći. Epitolog George Gold, Carnarvonov prijatelj, odmah je otputovao u Kairo. Prvo je razgledao faraonov grob. Sutradan je dobio visoku temperaturu. Nakon 12 sati je umro. Radiolog Archibald koji je rendgenski pregledao faraonovo truplo, obolio je te je prebačen u Englesku. Umro je nakon nekoliko dana. Lordov lični sekretar, tokom ekspedicije je pronađen mrtav u postelji. Britanac Joel Wood je bio prvi koji je pozvan da razgleda grobnicu. Nedugo nakon toga je umro od tajanstvene groznice. U roku od šest sedmica nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su učestvovali u otvaranju. Nakon sedam godina samo su još dva člana ekipe bila živa. Ukupno, 22 ljudi koji su imali veze s ekspedicijom je umrlo.

Većina stručnjaka odbacuje ovu priču, a sam Howard Carter je živio još 17 godina nakon otkrića grobnice i umro u 64. godini života.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *