JUGOSLAVIJA BEZ KVORUMA

U noći kao što je ova, 29. na 30. novembar 1943. godine, u Jajcu, gdje inače sve nastaje, nastala je i tzv. nova Jugoslavija, druga po redu.

Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije sazvano je početkom novembra. Tito je saznao za planove Teheranske konferencije na kojoj se trebala donijeti i konačna odluka o izboru strane koju će antifašistička koalicija, predvođena SAD, Velikom Britanijom i SSSR podržati u borbi protiv Nijemaca. Zapadni saveznici su do tada zdušmo pomagali kralja Petra II i jugoslavensku vladu u izbjeglištvu i njihovu vojsku u otadžbini – četnike Draže Mihailovića pa je Tito morao nešto učiniti kako bi svom pokretu dao državni karakter.

Stoga je odlučio da hitno sazove drugi plenum AVNOJ-a na kojem će biti donešene historijske odluke o ukidanju monarhije, uvođenju republike, priključenju Istre i Slovenskog primorja Jugoslaviji, formiranju federalnih jedinica i formiranju vlade nove Jugoslavije, te kao takve biti proslijeđene 1. decembra u Teheran na sastanak Ruzvelta, Čerčila i Staljina.

Poslane su hitne depeše tadašnjim pokrajinskim rukovodstvima da odrede delegate koji će odmah krenuti put Jajca i prisustvovati plenumu. Tako je određeno da Bosnu i Hercegovinu predstavljaju 53 delegata, Crnu Goru 16 delegata, Hrvatsku 78, Makedoniju 42, Sandžak 11, Sloveniju 42, Srbiju 53 i Vojvodinu 8 delegata. Plenumu su trebala prisustvovati 303 delegata.

Međutim, usljed raznoraznih okolnosti, udaljenosti, borbi i nedostatka vremena, u Jajce su stigla samo 142 delegata. Iz Bosne i Hercegovine je došlo njih 46, iz Crne Gore svih 16, Hrvatske 37, Slovenije 17, Srbije 24, Vojvodine 2, dok iz Makedonije i Sandžaka nije došao niko.

Među izaslanicima osim KPJ, bilo je i izaslanika Hrvatske seljačke stranke Srpske zemljoradničke stranke, Stranke samostalnih demokrata, Jugoslovenske muslimanske organizacije, nekolicina radikala, dvojica Hrvata iz Jugoslovenskog odbora osnovanog još 1915. godine u Londonu, Stranka kršćanskih socijalista i drugih građanskih partija. Većina delegata bili su pripadnici Narodnoosloboilačke vojske Jugoslavije kao provjereni borci i revolucionari.

Na početku zasjedanja izvjestitelj Verifikacijske komisije Todor Vujasinović je predložio da se osim 142 prisutna delegata verificiraju i svi izabrani delegati koji nisu stigli na zasjedanje. Njegov prijedlog je prihvaćen, kao i svi prijedlozi te večeri, jednoglasno – pljeskom.

Tako je manjina od 142 prisutna delegata zastupala i većinu od 161 odsutnog delegata i time udarila kamen temeljac za uvođenje diktature u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.

I još jedna crtica u crtici. Na Plenumu je pisac Josip Vidmar,  ime slovenske delegacije, predložio da se Tito proglasi maršalom. U dvorani su nastale ovacije. Pljesak, praćen ovacijama „Živio Tito“ je trajao više minuta. Tako je, opet, jednoglasno usvojena i sedma odluka AVNOJ-a da se „drugu Josipu Brozu-Titu, Vrhovnom komandantu, za genijalno rukovodstvo operacijama Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije i za sposobnost i istrajnost koju je pokazao u njenom stvaranju i njenom vojničkom i političkom podizanju na njen sadašnji stepen….dodijeli naziv MARŠALA JUGOSLAVIJE.“

Ovdje se nameće pitanje kako to da se Tito još 40 dana prije donošenja te odluke, 20.10.1943. godine, na službenim dokumentima već potpisivao kao maršal Jugoslavije?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *