STAVOVI FRANJE TUĐMANA O BOSNI I HERCEGOVINI

Biografija

Rođen je 14. maja 1925. u zagorskom mjestu Veliko Trgovišće. Otac mu je bio istaknut član Hrvatske seljačke stranke i jedan od glavnih pokretača otpora u Hrvatskom Zagorju, te član ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Oca i pomajku Olgu u proljeće 1946. likvidirala je OZNA zbog kritika upućenih novoj vlasti. Trgovačku akademiju pohađa u Zagrebu. Učestvuje u nacionalnom demokratskom pokretu zbog čega je 1940. godine dva puta bio hapšen.

Arhivska građa NDH, izjave svjedoka i sadržaj knjige Josipa Manolića “Špijuni i domovina” otkrivaju da je Franjo Tuđman do juna 1942. godine radio za Ministarstvo odbrane Nezavisne države Hrvatske, nakon čega odlazi u partizane. Početkom 1945. s činom majora odlazi u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu. Kasnije radi u Ministarstvu narodne obrane, u Generalštabu JNA te u uredništvu Vojne enciklopedije. Godine 1960. unaprijeđen je u čin generala, nakon čega napušta aktivnu vojnu službu.

Po povratku u Zagreb započinje naučno-istraživački rad. Godine 1961. osniva Institut za historiju radničkog pokreta. Zbog svojih stavova o nekim historijskim pitanjima dolazi u sukob s vlastima, koje ga optužuju zbog nemarksističnosti i nacionalizma u istraživačkim radovima. To se prije svega odnosi na viđenje da svaki narod ima pravo na vlastitu oružanu silu, protivljenje nametanju kompleksa NDH-a hrvatskom narodu te ukazivanje na preuveličavanje broja jasenovačkih žrtava. Bio je i potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine. Politički progon kulminirao je kada je izbačen iz Komunističke partije, uklonjen sa Sveučilišta te smijenjen s mjesta direktora Instituta i prisilno penzionisan.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća uhapšen je i osuđen na dvije godine zatvora i zabranu javnog nastupanja u trajanju od dvije godine. Kazna mu je 1973. smanjena na devet mjeseci na intervenciju Miroslava Krleže.

Zbog intervjua koje je dao zapadnoevropskim medijima, a u kojima je kritikovao komunističko jednoumlje i zagovarao pluralističku demokratiju, opet je uhapšen i osuđen 1981. godine „zbog neprijateljske propagande“ na tri godine zatvora, uz zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u trajanju od pet godina. Nakon izlaska iz zatvora potuje po svijetu i sa ustaškom emigracijom osmišljava politički program usmjeren ka stvaranju hrvatske države.

Čim je 1989. godine u Jugoslaviji dopušten pluralizam, 17. juna održava osnivačku skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na kojoj je izabran za predsjednika.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine i pobjede Hrvatske demokratske zajednice u Saboru je 30. maja proglašen predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske. U samostalnoj Republici Hrvatskoj još je dva puta pobijedio na neposrednim predsjedničkim izborima, i to 1992. i 1997. godine.

Prema nekim teorijama zavjere, Franjo Tuđman i Gojko Šušak, istog su dana oboljeli od iste vrste tumora na malom mozgu. Dogodilo se to nakon sastanka u Daytonu.

Franjo Tuđman je umro 10. decembra 1999. u Zagrebu.

Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović nije uputio telegram saučešća. Bio je mjesec Ramazan. Alija Izetbegović nije htio biti neiskren.

 

Tuđmanovi stavovi o Bosni i Hercegovini

“I s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jeli, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.” (08.06.1991.)

„Gospodo, neka vam bude jasno i ja sam razgovarao sa Miloševićem posebno, sa Izetbegovićem posebno prije rata protiv Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, i zajedno u Splitu sva trojica. … Prema tome, ja sam rekao znači, ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim podjela, s time da sam ja rekao, znači jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatska, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala, a ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja, ne samo svoje, nego i islamskog svijeta, neke velike islamske države u Europi.“ (17.9.1991.)

„Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnost između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv. Prema tome, ne treba računati sa Bosnom i Hercegovinom kao sa nečim što je od Boga dano i treba da ostane, a pogotovo zaboravljati kako to ide na štetu.“ (27.12.1991.)

„S perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda. Čak kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Uspostava granice… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?..“ (27.12.1991.)

„Naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH. Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama.“ (27.12.1991.)

„Koliko god smo mi s Muslimanima, s Izetbegovićem, sklopili sporazum, i javni i tajni, da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata, toliko se te operacije, s njihove strane, još uvijek nastavljaju. A mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako, i osigurati strateške interese Hrvatske što se tiče teritorija. A imamo i s Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta Zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske.“ (22.10.1993.)

„Na takve primjedbe da je trebalo cjelovitu Bosnu sačuvati, da smo se trebali boriti za cjelovitu Bosnu – a takvih je primjedaba bilo, ne samo u ovom pismu tih svećenika, nego i u hrvatskoj politici – vi znate da sam ja odgovorio: Onda smo mogli sačuvati i cijelu Jugoslaviju, pa bi svi Hrvati bili u cijeloj Jugoslaviji.“ (5.11.1993.)

„Ja sam u lipnju mjesecu zvao i ministra i načelnika stožera i početkom srpnja sam molio, rekao sam im u Bosni i Hercegovini se sada vodi rat za područje granice hrvatske države. Prema tome, treba sve učiniti, pomoći da se to područje održi. Nije nam isto da li će granica hrvatske države biti Jajce sa Travnikom ili samo sa Novim Travnikom, Vitez, Busovača… Sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti – čitava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj način mi ćemo imati, slušajte, granice hrvatske države kakve možda nikada u povijesti nismo imali.“ (06.11. 1993.)

„Brajković mi je rekao u Mostaru da ima već Muslimana koji traže hrvatsko dvojno državljanstvo. Danas će ti primiti putovnicu, sutra će ti popiti čašu vina s tobom, pojesti meso i za deset godina će biti Hrvat muslimanske vjere, razumiješ…“ (02.09.1994.)

„Nemojmo se igrati znači nekakve dvije vlade i dvije države. Treba stvarati državu Herceg-Bosnu, odnosno Federaciju…“ (30.9.1994.)

 

Razgovor o rušenju Starog mosta u Mostaru

Franjo Tuđman: Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?

Mate Boban: On je – bile su strašne kiše – toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Franjo Tuđman: Hoćemo li opet mi biti optuženi.

Mate Boban: Jutros se govori da se ne zna.

Jukić: Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su slijedeće: desila se jedna velika tragedija – srušio se Stari most, hitno je potrebno – srušio se – mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.

Mate Granić: Imam prijedlog – najvažnija stvar što će reći španjolski bataljon, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu, odmah. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju, onda je izuzetno, jer se inače to na CCN—

Franjo Tuđman: Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Mate Boban: Nama. (23.11.1993.)

 

Izjava Stjepana Mesića o sastanku u Tuđman-Milošević Karađorđevu:

Tuđman je ušao u sobu i rekao – raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj karte. I tada je Tuđman objasnio što Milošević predlaže. Rekao je da Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio je što mu je točno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: „Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana turska Hrvatska“. Upitao sam Tuđmana – a što kaže Alija [Izetbegović]? Odgovorio mi je: „Što ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske škare slože, nema Alija što pitati“. Rekao sam mu – slušaj, to onda znači rat. Rekao je: „Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata“.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *