Socijalistički (nacionalizovani) industrijski giganti u SR Hrvatskoj

Jedna od laži, ali i proračunatih taktika brojnih neokomunista, jugonostalgičara, titofila i sličnih je uvjeravanje samih sebe i ljudi oko sebe „kako je prije bilo bolje“ i „kako ovi danas ne mogu ni okrečiti ono što je Tito napravio“, misleći pritom na razdoblje komunističke diktature u SFR Jugoslaviji.

Bez obzira na činjenice kako se zaista živilo „prije“, koliko je taj sistem, baziran na stranim kreditima, bio ekonomski neodrživ i neefikasan, taj dosadni mit će teško umrijeti.

INA, Pliva, Gavrilović, Podravka, Kraš, Varteks, Karlovačka pivovara, Dukat, Franck, Jamnica, Zvijezda, Zvečevo, Cedevita, Badel, Saponia, Zdenka … sve je to stvoreno puno prije formiranja druge Jugoslavije, od strane privatnog kapitala, kojeg su komunisti pokrali tokom navodne industrijalizacije i socijalističke izgradnje zemlje.

Većina velikih ulaganjima u bolnice, škole i fabrike potiče još iz vremena Austro-Ugarske. U Austro-Ugarskoj Hrvatska je imala 39 banaka, a 1939 samo dvije.

Što se bolnica tiče, KBC Zagreb je osnovan 1942. godine, što znači da je Ante Pavelić bio veći ljekar od Broza, koji je došao na gotovo. Riječki KBC nastao je 1912., a KBC Osijek još 1895. godine. Vidimo ko je pravio bolnice. A ko ih je krečio? Jugoslaveni su bili sposobni samo za dizanje kredita bez pokrića.

Još veća je laž ona o industriji u Jugoslaviji, kako je sve Jugoslavijaa izgradila. Ništa ona nije napravila, ona je sve prvo nacionalizovala a zatim i ekonomski uništila i rasprodala naivnim radnicima za dionice.

Slijedi popis samo dijela industrije koji je postojao u Hrvatskoj prije dolaska komunista na vlast. U zagradi je godina osnivanja firme.

Belišće, Belišće (1884.)
Koestlin, Bjelovar (1905.)
Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.)
Čateks, Čakovec (1874.)
Međimurska trikotaža, Čakovec (1923.)
MTČ, Čakovec (1923.)
Vajda, Čakovec (1911.)
Belje, Darda (1911.)
Dalit, Daruvar (1905.)
Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.)
Pamučna industrija, Duga Resa (1884.)
Dalmacija, Dugi Rat (1908.)
Đakovština, Đakovo (1921.)
DIK, Đurđenovac (1895.)
Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.)
KIO, Karlovac (1903.)
Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.)
Cemex, Kaštela (1904.)
TOP, Kerestinec (1922.)
Podravka, Koprivnica (1934.)
Brodogradilište Kraljevica (1729.)
Mlinar, Križevci (1903.)
Cetina, Omiš (1930.)
Drava tvornica žigica, Osijek (1856.)
Kandit, Osijek (1920.)
Karolina, Osijek (1909.)
Osječka pivovara, Osijek (1856.)
Saponia, Osijek (1894.)
Tvornica šećera, Osijek (1905.)
Gavrilović, Petrinja (1690.)
IGM Ciglana, Petrinja (1920.)
Sardina, Postire (1907.)
Zvečevo, Požega (1921.)
Brionka, Pula (1942.)
Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.)
Istra cement, Pula (1925.)
Brodogradilište 3. Maj (osnovano pod imenom Kvarnersko brodogradilište), Rijeka (1892.)
Torpedo, Rijeka (1853.)
Tvornica papira, Rijeka (1821.)
Viktor Lenac, Rijeka (1896.)
Mirna, Rovinj (1877.)
Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.)
DIV tvornica vijaka, Samobor (1884.)
Segestica, Sisak (1918.)
Željezara Sisak, Sisak (1938.)
Ciglana IGM, Sladojevci (1900.)
Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.)
Brodosplit, Split (1931.)
TAL, Šibenik (1937.)
TEF, Šibenik (1897.)
Brodotrogir, Trogir (1922.)
Metalska industrija, Varaždin (1939.)
Mundus, Varaždin (1892.)
Varteks, Varaždin (1918.)
Jadranka, Vela Luka (1892.)
Zdenka, Veliki Zdenci (1897.)
Dilj, Vinkovci (1922.)
OPECO, Virovitica (1896.)
TVIN, Virovitica (1913.)
PIK, Vrbovec (1938.)
Borovo, Vukovar (1931.)
Maraska, Zadar (1768.)
Badel, Zagreb (1862.)
Cedevita, Zagreb (1929.)
Chromos, Zagreb (1920.)
Croatia osiguranje, Zagreb (1884.)
DTR, Zagreb (1914.)
Dukat, Zagreb (1912.)
Elka, Zagreb (1927.)
Franck, Zagreb (1892.)
Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.)

Gredelj, Zagreb (1894.)
INA, Zagreb (1882.)
Jadran, Zagreb (1930.)
Jamnica, Zagreb (1828.)
Katran, Zagreb (1890.)
Končar (osnovan pod nazivom Elektra), Zagreb (1921.)
Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.)
Lipa Mill, Zagreb (1907.)
Medika, Zagreb (1922.)
Pastor, Zagreb (1930.)
Pliva, Zagreb (1921.)
Prvomajska, Zagreb (1936.)
TEŽ, Zagreb (1929.)
TOZ-Penkala, Zagreb (1937.)
Tvornica duhana, Zagreb (1817.)
Zagrebačka banka, Zagreb (1914.)
Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.)
Karbon, Zaprešić (1932.)

I većina je tokom osamdesetih godina dvadesetog vijeka propala. Tada dolazi do potpunog sloma jugoslavenske privrede i finansijskog bankrota zbog nemogućnosti vraćanja vanjskog duga koji se skupljao za Titovog života. Dolazi do danas nezamislivih društvenih pojava: isključuje se struja domaćinstvima, zabranjuje vožnja automobilima zbog nedostatka benzina, u prodavnicama nema šećera, ženskih uložaka, ulja, kafe, crnog jeftinijeg hljeba, wc papira i svega drugog. Formiraju dugački redovi u kojima djeca i starci strpljivo čekaju satima da bi roba došla u prodavnice a oni dobili svojih četvrt hljeba dnevno, 250 ml ulja i 250g deterdženta mjesečno. Slike koje podsjećaju na ratno stanje.

Da komunistički režim u SFRJ nije industrijalizirao zemlju, nego slobodne ljude pustio na miru, itekako bi bilo industrije, samo što bi ona bila puno produktivnija i efikasnija, privredni razvoj bi onda bio održiv, a materijalno blagostanje stanovništva drastično veće. Zapadne zemlje su primjer takvog razvoja gdje smo hrlili raditi i za vrijeme komunističke Jugoslavije a i sada … jer još uvijek ne možemo da se oslobodimo komunističkog mita.

 

izvor: dnevno.hr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *