ANŠLUS AUSTRIJE

Ujutro 12. marta, 8. armija njemačkog Vermahta prešla je granicu sa Austrijom. Oduševljeni Austrijanci su pozdravili njemačke vojnike sa nacističkim pozdravom, nacističkim zastavama i cvijećem. Za Vermaht je invazija bila prvi veliki test njene ratne mašinerije. Iako su snage za okupaciju Austrije bile loše organizirane i koordinacija među jedinicama bila loša, to je bilo malo bitno jer je austrijska vlada naredila austrijskom Bundesheru da ne pruža otpor.

Rođeni Austrijanac Adolf Hitler dugo je o tome sanjao. Odluku o pripajanju Austrije donio je nakon što evropske sile nisu reagovale na njegovo kršenje Versajskog ugovora i ulaska vojske u demilitarizovanu Rajnsku oblast 1936. godine.

Tog popodneva, Hitler je prešao granicu u svom rodnom mjestu, Braunau na Inu, sa od 4.000 ljudi. Navečer je stigao u Linc gdje je dočekan srdačnom dobrodošlicom. Opravdanje za ovaj postupak je bilo jednostavno: Austrijanci su Nijemci.

Osnovna ideja vodilja vođstva nacističkih hordi je bila: “jedan narod – jedna država”. U Evropi, u kojoj su svi narodi izmješani to je nemoguće ostvariti bez krvi. Austrija se pokazala kao najmanji problem jer su tamo Austrijanci bili ogromna većina koja je govorila dijalektom njemačkog jezika.

Da bi sve izgledalo legalno, nacisti su 10. aprila 1938. organizovali referendum na kojem se 99,7 % Austrijanaca izjasnilo za ujedinjenje sa Njemačkom.

U prvim nedjeljama nakon Anšlusa u austrijskim zatvorima već je bilo 70.000 političkih zatvorenika. Organizovane deportacije Jevreja počele su 1939. godine. Blizu 130.000 je uspjelo da pobjegne iz zemlje, ali ih je 65.000 postalo nacističkim žrtvama.

Zapadne sile nisu reagovale niti odgovorile na ovakav razvoj situacije iako se Versajskim ugovorom izričito zabranilo ujedinjenje Austrije i Njemačke. Jedina zemlja koja je protestovala u tadašnjoj svjetskoj organizaciji, Ligi naroda, bio je Meksiko.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *