DINAMO-CRVENA ZVEZDA – utakmica koja je promijenila svijet

Bila je sunčana nedelja, 13. maja 1990. godine. Na rasporedu utakmica velikog, u tadašnjim političkim uslovima koji su potresali Jugoslaviju u raspadanju, najvećeg rizika – Dinamo- Crvena Zvezda.

Sedmicu dana prije toga završeni su prvi višestranački izbori na kojima je nadmoćno pobijedio Tuđmanov HDZ. U Srbiji je, s druge strane, već godinama čvrstom rukom vladao Milošević. Datum održavanja utakmice 13. maj 1990. – Dan državne bezbjednosti, dan kada je u Drvaru 1944. osnovano Odjeljenje za zaštitu naroda, čuvena OZNA.

Oko 3000 „Delija“, navijača Crvene Zvezde došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu radilo haos – paljenje trgovina i opći rat koji je satima vladao na ulicama istočnog dijela grada.

No, prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Iz nekog razloga, dio Delija biva smješten na istočnu tribinu koja je imala dva nivoa. Iznad njih su bili navijači Dinama koji ih provociraju kamenicama. Milicija je potpuno zakazala i nekih 15-20 minuta uopće nije reagovala. Tada je ostatak stadiona poludio. Predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom, navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili navijači Dinama, „Bad Blue Boys“, uzvikujući „Zagreb je Srbija!“ i „Ubićemo Tuđmana!“. Godinama kasnije, prema teorijama zavjere, smatralo se da je Arkan bio agent Službe državne bezbjednosti, sa zadatkom da izazove nerede te ispipa puls Hrvata. Milicija je, po toj teoriji, namjerno pustila Delije da tuku Boyse, a potom ih zaštitila od domaćih navijača.

Na istoku i sjeveru stadiona bilo je prisutno petnaestak hiljada navijača Dinama, od kojih je veliki broj upao na teren kroz prethodno prepiljenu ogradu u pokušaju da pomognu svojim drugovima na jugu. Međutim, na terenu je došlo do žestokog sukoba s milicijom, koja je započela s „pendrečenjem“, upotrebom suzavca i vodenog topa. Za par minuta, situacija se otela kontroli jer je broj navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su specijalne snage mogle zadržati sa svojim mjerama, ljudstvom i opremom. Sat vremena kasnije, s desecima povrijeđenih, bitka je završila.

Dok je milicija intervenisala, na teren je ušao kapiten Dinama Zvonimir Boban, napao i udario milicionera Refika Ahmetovića – i postao nacionalni heroj. Boban je tada pokušao od milicije odbraniti Dinamovog igrača Vjekoslava Škrinjara, no pri tom je dobio udarac pendrekom. Zatrčao se i nogama udario Ahmetovića u stomak, koji se srušio na zemlju. Zbog toga je kažnjen s devet mjeseci neigranja, a jugoslovenski selektor Ivica Osim ga nije vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji. Ahmetović je kasnije izjavio kako su ga kolege nagovarale da upotrijebi oružje što je on odbio.

U 18.45 sudija Adem Fazlagić i delegat Ljubomir Bracanović donijeli su odluku da se utakmica na Maksimiru otkazuje.

Divljanja navijača na stadionu i po gradskim ulicama nastavilo se do kasno u noć, gorili su prevrnuti automobili, zavijale sirene ambulantnih vozila, demolirane su beogradske trgovine, stakla i krvi bilo je do koljena: teže ili lakše povrijeđeno je 59 navijača i 79 milicionera.

Činjenica je da je Milošević godinama provodio antibirokratsku revoluciju i organizirao mitinge smjenjujući rukovodstva Srbije, Kosova, Crne Gore i Vojvodine. Slovenija se na to kao i nešto bunila dok je u Hrvatskoj trajala šutnja. Nije to bio početak nekog hrvatskog ustanka, ali činjenica je da su Hrvati prvi puta pružili otpor. Može se reći da je ovaj događaj koristio i hrvatskoj strani, jer je Tuđman imao otvorene ruke da smijeni ljude u SUP-u te time stvori hrvatsku policiju.

CNN je neodigranu utakmicu između Dinama i Crvene Zvezde stavio na popis fudbalskih događaja koji su promijenili svijet.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *