ALEKSA ŠANTIĆ

spomenik u Mostaru

Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika i jedan od predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini.

Šantić je zauvjek sebe vezao za Mostar u kom je proveo većinu svog života. Otac mu je umro rano pa je značajan period djetinjstva proveo kod strica. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i jednu sestru Persu, dok mu je druga sestra Zorica umrla još kao beba. Šantić je, kao dijete iz trgovačke porodice i sam završio trgovačku školu u Trstu i Ljubljani. Po povratku u Mostar posvetio se književnom i društvenom radu.

U njegovom pjesničkom odrastanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. kada su i nastale njegove najlepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, bola i prkosa.

Aleksa Šantić je bio i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora”. Nedugo zatim, postao je i predsjednik pjevačkog društva “Gusle”, sa sjedištem u Mostaru. U tom periodu je i upoznao neke od poznatih pjesnika tog doba Jovana Dučića, Osmana Đikića i druge.

Iako je domovina bila njegova vječita muza i inspiracija, pa mu ljubav nije strana reč, Šantiću nije nedostajalo ljubavi ni u životu. Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinki. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, šadrvana. Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma “Emina”, a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.

Druga pjesnička tema koja je obilježila Šantićevo stvaralaštvo imala je rodoljubni karakter. Pjesma “Ostajte ovdje”, koja je objavljena 1896. na prvoj stranici prvog broja Zore, bila je upućena onim Bošnjacima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austo-Ugarske 1878. napuštali zemlju masovno odlazeći u Tursku.

Tokom života je objavio veliki broj pjesama od kojih su najpoznatije: “Emina” (1903), “Ne vjeruj” (1905), “Ostajte ovdje” (1896), “Pretprazničko veče” (1910), “Što te nema?” (1897), “Veče na školju” (1904), “O klasje moje” (1910), “Moja otadžbina” (1908)…

Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih vjera skrhani jer je otišao komšija koji je sve volio podjednako.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *