SLOBODA – VELEŽ 1987. – zamalo izbjegnuta tragedija

U nedjelju, 14. juna 1987. godine, na stadionu Tušanj u Tuzli odigrana je utakmica koja je mogla završiti tragično po navijače Veleža. U okviru posljednjeg 34. kola sezone 1986/87, Rođeni kojima je pobjeda donosila toliko željenu titulu prvaka, gostovali su ekipi Slobode kojoj je pobjeda donosila opstanak u Prvoj ligi. Bilo je “ili-ili”.

Za Rođene su tada igrali: Tanović (Petranović), M. Hadžiabdić, G. Jurić, Kalajdžić, Đurasović, Barbarić, Kajtaz, Tufek (Gudelj), P. Jurić, Međedović, Tuce. Trener: Dušan Bajević.

Sloboda: Marić, Ibrić, Tošić, Miljanović, Verlašević, Memišević, Smailović, Milošević (Mrkić), Krajišnik, Lukić, Milkanović.

Velež je odlično otvorio utakmicu te poveo golom Tuce u 6. minuti. A onda je na scenu stupio sudija Stjepan Glavina iz Klisa, koji vrlo brzo pokazuje na penal za domaćina, nakon kojeg je Milošević pogodio za 1-1. Pred kraj utakmice, u 79. minuti, još jedan penal za Slobodu, nakon kojeg Miljanović pogađa za 2-1, te tako donosi pobjedu kojom Sloboda ostaje u Prvoj ligi, a Rođeni ostaju bez zaslužene titule prvaka, kojom se okitio FK Partizan.

Prije kraja utakmice neko sa istočne tribine na kojoj su bili popularni Rođeni je tvrdim predmetom pogodio pomoćnog suduju Puškara u glavu i rasjekao mu arkadu. Nakon ukazane pomoći utakmica je nastavljena. Međutim, među navijače Veleža upadaju pripadnici tadašnje milicije i specijalci koji uz grubu primjenu sile tjeraju navijače van stadiona. Brojni Veležovi navijači, kojih je bilo preko 3000, su  u stampedu počeli bježati pred milicionerskom pendrecima. Mnoge su te slike posjetile na Heysel, ali na svu sreću nije bilo smrtnih posljedica.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *