ATENTAT NA HITLERA – operacija Valkira

grof Klaus von Štaufenberg

Dana 20. jula 1944. 36-godišnji grof Klaus von Štaufenberg pokušao je izvršiti atentat na Hitlera. On je u početku bio nacionalistički nastrojen patriot koji je podržavao Hitlera. Od njega se počeo distancirati u Kristalnoj noći pogroma nad jevrejima (9. novembra 1938.). No, potomak ugledne plemićke porodice nije mogao shvatiti ni prihvatiti masovne deportacije i likvidacije jevreja i vrlo brzo je shvatio da Njemačkom vlada zločinački režim.

Pripadnici pokreta otpora protiv Hitlera su svakako bili vođeni različitim – ličnim, političkim i religioznim motivima. Zajednička im je bila borba protiv zločinačkog režima. Kod von Štaufenberga, kao oficira glavnog štaba, i kod ostalih vojnih pripadnika otpora, tu su bili i vojni motivi. Nakon katastrofalnih poraza u Staljingradu i sjevernoj Africi, ovi oficiri su shvatili da će Hitlerovo vođenje ratova odvesti Njemački Rajh u propast.

Zato je bilo vrlo važno da Hitler bude ubijen. To je važilo kao preduslov za uspjeh državnog udara. Vojnici Verrmahta su dali zakletvu Hitleru i velikim dijelom mu bili i odani. Da je Hitler bio ubijen, oni bi bili oslobođeni ove zakletve, a put za rušenje vlasti slobodan.

Nakon teškog ranjavanja, kod grofa Štaufenberga se učvrstilo uvjerenje da mora učiniti nešto kako bi spasio Njemačku od “katastrofe”. Tražio je svoje istomišljenike u redovima generala i s njima je isplanirao “operaciju Valkira”. U dva navrata prije 20. jula Štaufenberg je htio izvrštiti atentat, ali je od toga odustao jer nisu bili prisutni Himler i Gering. Sljedeća prilika se ukazala kada ga je Hitler pozvao na dogovor oko posjeta Benita Mussolinija u njegov bunker Vučija jazbina u istočnoj Pruskoj. No, zbog promjena u vremenskom planu uspio je aktivirati samo jednu od dvije eksplozivne naprave, a učinak eksplozije smanjilo je i premještanje sastanka iz bunkera u jednu baraku lake građe.

Štaufenberg je napustio prostoriju ostavivši u njoj eksploziv (pored masivnog bloka stolova koji je također umanjio učinak eksplozije) s razlogom da mora telefonirati. Eksplozija se dogodila u 12:42 sati, ali ju je preživjelo 20 od ukupno prisutne 24 osobe – uključujući i Hitlera.

Poginula su četiri čovjeka: general Ginter Korten (šef glavnom štaba Luftvafe), general Rudolf Šmunt (šef personala u armijskom glavnom štabu), stenograf Heinc Berger i pukovnik Heinc Brant. Hitler je bio tako blizu bombe da mu je iz noge moralo biti izvađeno oko 200 drvenih opiljaka, a odjeća mu je poderana.

Grof Štaufenberg se uspio vratiti u Berlin. Uhapšen je iste večeri i sa još četvoricom zavjerenika strijeljan. Urota protiv Hitlera je obuhvatala ukupno oko 200 visokih oficira Vermahta. Većina njih je uhapšena a onim najznačajnijim je data mogućnost da izvrše „časno“ samoubistvo. Najpoznatiji među njima bio je feldmaršal Ervin Romel, pustinjska lisica.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *