BRČKO U OSMANSKOM PERIODU

Brčko se prvi puta spominje 1528. godine u okviru Srebreničke banovine osnovane po padu srednjovjekovne Bosne pod Osmanlijsku vlast 1463. godine. U ovu banovinu spadali su, osim Srebrenika još i  gradovi: Tešanj, Soko, Barka i Waja. Barka je Brčko, dok za Waju  nije pouzdano utvrđeno o kom se gradu radi.

Osmanlije 1528/29. godine zauzimaju teritorij Srebreničke banovine a time i područje Brčkog. Ovaj prostor će novom administrativnom i teritorijalnom podjelom u okviru Osmanskog carstva doći u sastav Zvorničkog sandžaka. U Osmanskim izvorima spominju se dva srednjovjekovna grada koje su Osmanlije zatekle na Savi i tu postavili svoje posade. To su Brčko i  Novi  kod Brezovog Polja.

Nakon okupacije grada Barke Osmanlije su obnovili staru rimsku utvrdu na ušću rijeke Brke u Savu i u nju smjestili svoje graničare, tur. ulufedžije. Izgrađena je drvena džamija poznatu pod nazivom „Carska džamija“, ili „Atik džamija“, a u novije vrijeme je poznata pod nazivom „Savska džamija“. Grad nazivaju Brčki, a uzvišenje pokraj Save „Brčki brijeg“. Godine 1548. su izgradili tvrdi put od Brčkog do Tuzle preko planine Majevice. U upravnom pogledu tvrđava Brčko pripadala je nahiji Koraj, u sastavu zvorničkog sandžaka. Sa otpočinjanjem proizvodnje soli u Tuzli i njenom prodajom na sjeveru u Slavoniji i Sremu, a otuda dalje u Austriju i zapadnu Evropu, Brčko postaje značajan tranzitini centar preko koga se vrši izvoz  tuzlanske soli.

Grad Brčki je početkom 17. stoljeća imao popločane ulice i dva hamama. Bilo je oko 150 kuća, tri džamije i jedna katolička crkva. Osvajanjem Slavonije i stvaranjem tamošnjih gradova i utvrda odlijevalo se bosansko stanovništvo sve tri konfesije tražeći u novoosvojenim područjima bolju egzistenciju. U bosansku Posavinu doseljavaju se sada novi stanovnici, i to iz okolice Tuzle, srednje Bosne, Hercegovine i južne Hrvatske.

U vrijeme Bečkog rata (1683.-1699.) Posavina se našla na meti Habsburškog carstva. U julu 1688. godine austrijska je vojska zauzela Brčki. Muslimansko stanovništvo iz Mađarske, Slavonije, Srijema, Like i Dalmacije bježalo je u Bosnu, Hercegovinu i Srbiju, a kršćansko stanovništvo iz Bosne i Hercegovine prelazilo je u krajeve pod kontrolom Austrije

Novi rat od 1716.-1718. godine nije zaobišao brčanski kraj. Brčko i bliža okolica od 1718. do 1739. godine bili su pod Austrijom. Jedan austrijski izvještaj iz tih godina bilježi kako je Brčko imalo popločane ulice, da je džamija ostala neoštećena, kako u tom kraju ima mnogo šljiva, ali ne i drugog voća, kako su se tu nastanili uskoci, tj. nekadašnje izbjeglice iz Bosne te kako zemlju obrađuju stanovnici iz Gunje i Rajeva Sela. U to se vrijeme oko stare utvrde u gradu razvija naselje pod nazivom „Brčka varoš“.

Nakon novog austrijsko-osmanskog rata, Beogradskim mirom iz 1739. godine Brčko se vraća u sastav Osmanskog carstva, a u grad su se ponovno vraćaju Bošnjaci. U Brčkom je 1740. godine izgrađena palanka. Napravljena je od drvenih oblovica, pruća i blata, a imala je i čardak. Utvrda je bila opasana kanalima ispunjenim vodom (tur. hendeci), koji su služili kao dodatna zaštita. Brčko je tada u sastavu tuzlanske kapetanije. Palanka je postojala sve do 1804. godine, a službeno je ukinuta 1833. godine.

Tokom 18. stoljeća u brčanski kraj se doseljavaju Srbi iz Podrinja i Srbije. Početkom 19. stoljeća u Brčkom se grade različiti objekti, a u samome mjestu nastaju nova naselja: Varoš, Kolobara, Atik mahala i Karanfil mahala. U oktobru 1858. godine u bosanskoj Posavini je došlo do sukoba između osmanske vojske i pravoslavnih pobunjenika. Katolici su u toj pobuni učestvovali u manjem broju jer su ih svećenici odvraćali od toga. Nakon pobune Osmanlije su popalili sva pravoslavna naselja u okolici Orašja i neka naselja u brčanskoj okolici.

Godine 1868. Brčko je novom cestom povezano sa Bijeljinom. Već tada Brčko postaje ekonomsko i kulturno središte bosanske Posavine. Zbog povećanog prometa i trovine između Brčkog i Austrije, Austrija svoj konzulat iz Tuzle prenosi u Brčko. Godine 1864. otvorena je prva pošta (tur. posta hane). 1869. godine uveden je telegraf. Osmanska je svoju vlast u ovim krajevima održala sve do jula 1878. godine kada ju je zamijenila austrougarska okupacija.

Sredinom 19. stoljeća, prema novoj administrativnoj podjeli, Brčko sa okolinom postalo je kotar, kome je od 1867. godine na čelu bio kajmakan, a do tada se zvao mudir. Brčanski kotar se tada prostirao na površini od oko 920 kvadratnih kilometara i u svom sastavu je imao 90 sela.

Septembra 1869. godine u Brčkom je uveden telegraf, pa je tako ovaj grad bio povezan modernim putem sa glavnim centrom Sarajevom. Godinu dana kasnije, 2. aprila 1870. godine Brčko je dobilo i svoju poštu. U to vrijeme brčanski trgovci imaju već dobru saradnju sa susjednom Austrijom, a preko nje i sa drugim evropskim zemljama. Kao posljedica jačanja i razvoja brčanske trgovine došlo je do premještanja austrijskog konzulata iz Tuzle u Brčko 1862. godine, kao i proširivanja parobrodarske linije Brčko-Beograd-Oršava-Golac, iste godine.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *