KRSTAŠKA OPSADA ZADRA 1202. GODINE

Kada je papa Inocent III 1198. godine pozvao vojsku na Četvrti krstaški pohod na Egipat, sakupio je svega trećinu potrebnih sredstava. Mletačka Republika obavezala se tada Krstašima osigurati prevoz brodovima. Krstaši su očekivali da će se 1202. godine u Veneciji okupiti sila od 33500 ljudi, a Veneciji su obećali 85.000 srebrnih maraka za njihov prevoz i prehranu. Krstašku vojsku trebali su pratiti mletački brodovi s mletačkim posadama, dovoljni za 4.500 vitezova, isto toliko konja, 9.000 konjušnika i 20.000 pješaka, kao i za potrebnu hranu. Do 1202. godine Venecija je u potpunosti ispunila svoj dio ugovora.

Venecijanski dužd koji je sklopio tako ogroman dogovor bio je Enrico Dandolo, slijep čovjek koji je prešao osamdesetu, ali još uvijek lukav vladar i pregovarač. Moguće je da je uvidio nerealnost tolike svote i predvidio da će krstaši dugovati Republici. Način na koji će se krstaši odužiti Republici mu nije bilo teško pronaći jer je imao trn u oku koji mu je onemogućavao potpunu dominaciju Jadranom. Dandolo je odlučio kako će se krstaši odužiti ako za njega osvoje Zadar.

Krstaši su se suprotstavili napadu na kršćanski grad, pa se stoga jedan dio vojske vratio svojim kućama, a manji se samostalno zaputio prema Palestini. Međutim, većina krstaša nije imala drugog izbora, jer je odustajanje od Dandolovog prijedloga značilo i propast krstaškog pohoda. Nakon teških pregovora krstaši su nevoljko prihvatili plan dužda Enrica Dandola.

Dana 11. novembra 1202. godine krstaški brodovi stigli su do Zadra. Udružena vojska se ulogorila pred gradom 12. novembra, a sljedećeg dana započela je opsada. Zadrani su se već ranije, saznavši za mletačke namjere, obratili za pomoć ugarsko-hrvatskom kralju Emeriku, no on je krstašima samo uputio poslanstvo s molbom da ne osvajaju grad. U nadi da će to odvratiti krstaše, građani su na gradske zidine povješali krstove i svete slike.

Pet dana zidovi su Zadra bili napadani s kopna katapultima, a s brodova pomoću ljestava po kojima su napadači ulazili u tvrđave.

Čim je krstaška vojska provalila u kršćanski grad 18. novembra počela je sa strašnim pokoljem i pljačkom. Nepokopani leševi ležali su po kućama i ulicama. Većina preživjelih zadarskih građana pobjegla je u Nin i Biograd gdje su pokušali započeti novi život.

Francuski krstaši i Mlečani ostali su u Zadru cijele zime 1202-1203. godine, odnosno više od četiri mjeseca. Dogovoreno je da se grad podijeli na dva dijela: Mlečani su dobili luku i dio grada oko nje, a Francuzi ostali dio Zadra.

Krstaško osvajanje Zadra osudilo je cijelo zapadno kršćanstvo. Nakon što mu se obratio kralj Emerik, papa Inocent III ekskomunicirao je Mlečane i krstaše koji su učestvovali u osvajanju i pljački Zadra i nemoćno im prijetio ukoliko i dalje budu uništavali grad i ne nadoknade li građanima sve što su opljačkali.

Nakon što su krstaši konačno napustili grad, Zadrani su odgovorili tipičnim dalmatinskim inatom. Obnovili su grad, a spaljenu i obeščašćenu katedralu sv. Stošije uljepšali i produžili za novih 14 metara.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *