BITKA ZA MIDWAY – prekretnica na Pacifiku
Jedan dan koji je promijenio čitav tok rata… Jedan dan poslije kog je nadmoćna flota koja je bila na pragu pobjede bila primorana da pređe u defanzivu… Jedan dan koji je već viđenom gubitniku donio neslućeni trijumf… 4. jun 1942. godine je jedan od najvažnijih datuma u istoriji mornarice, kada je tok rata na Pacifiku preokrenut za 180 stepeni.
Poslije teškog udarca koji je nanio američkoj floti iznenadnim napadom na Perl Harbor i više velikih uspjeha u prvih pola godine rata, Japan je stekao veliku nadmoć i bio nadomak pobjede.
Osvajanjem Midwaya, koralnog ostrvca usred Tihog okeana a potom i Havaja, SAD bi bile primorane na sklapanje mira koji bi bio nepovoljan po njih. Uslov za to je bio i potpuno uništenje američke flote koja je bila neuporedivo slabija od japanske. Pred odlučujući napad Japanci su imali čak 11 bojnih brodova i 8 nosača aviona, dok su Amerikanci imali samo 3 nosača aviona i nijedan bojni brod na raspolaganju. Odnos u manjim brodovima je takođe bio u višestrukoj prednosti japanske flote.
Opijeni početnim uspjesima, japanski admirali Yamamoto, Nagumo i Kondo, prave veliku grešku i umjesto da svom silom napadnu Midway, svoju moćnu mornaricu razbijaju u više dijelova i napadaju više ciljeva istovremeno. Pošto su greškom smatrali da Amerikanci ne znaju njihov plan i da imaju samo dva nosača aviona u upotrebi („Yorktown“ je bio teško oštećen mjesec dana ranije i Japanci su mislili da je potopljen ali su ga mehaničari u Perl Harboru, uz veliki trud, za samo tri dana popravili), Japanci su smatrali da će četiri nosača aviona biti dovoljni da savladaju otpor demoralisanih neprijatelja na pravcu glavnog napada – Midwayu.
Plan napada je u startu bio pogrešan jer se bazirao na efektu iznenađenja. Odlučujući preokret su načinili saveznički dešifranti kada su probili japanske šifre, tako da je američki admiral Chester Nimitz znao sve – snagu neprijatelja, datum i kompletan plan napada. Tu veliku prednost je iskoristio i postavio klopku napadačima – sva tri nosača aviona (Enterprise, Hornet i Yorktown) i glavninu flote sjeveroistočno od Midwaya.
Japanska flota predvođena ponosom svoje mornarice, nosačima aviona Akagi, Kaga, Hirju i Sorju približavala se Midwayu, ne sluteći zasjedu u koju će upasti. U zoru tog historijskog 4. juna poleće prvi val japanskih aviona u napad na aerodrom na ostrvu. Bombardovanje je bilo uspješno ali je bio neophodan još jedan val napada na Midway, kako bi se pripremilo iskrcavanje. Polovina aviona na japanskim nosačima nije učestvovala u ovom bombardovanju, već je naoružana torpedima i protivbrodskim bombama čekala da se otkrije američka flota i da je napadne. Kako neprijateljska flota nije na vrijeme otkrivena, admiral Nagumo naređuje da se i ovi avioni naoružaju bombama za napad na kopnene ciljeve. Usred ove promjene jedan japanski izviđački brod otkriva američke brodove. Nagumo prvo dugo razmišlja šta da uradi a onda naređuje da se na avione vrate prvobitna oružja za napad na brodove. Puno dragocjenog vremena je izgubljeno, a povrh svega se još i piste na nosačima moraju osloboditi da bi sletjeli avioni iz prvog napada na Midway. U toj potpunoj zbrci dolazi nešto što ni najveći japanski pesimisti nisu mogli pretpostaviti – val za valom američkih ponirućih bombardera i torpednih aviona.
Japanci su očekivali da kod Midwaya ili neće biti američkih nosača ili da će biti samo jedan i to nespreman. Međutim, iznenadni napad se zahvaljujući dešifrovanim porukama pretvorio u potpunu katastrofu. Palube japanskih nosača su bile pune aviona, bombi i lako zapaljivog kerozina kada su se nad njima pojavili američki avioni sa čak tri nosača. Poslije više neuspješnih napada starijih modela, dvije grupe bombardera tipa „Dauntless“ sa „Enterprisea“ i „Yorktowna“ u razmaku od samo šest minuta pogađaju po nekoliko puta brodove „Akagi“, „Kaga“ i „Sorju“.
Za tih šest minuta preokrenula se ratna sreća na Pacifiku. Samo je „Hirju“ ostao neoštećen, sa kog je poletio napad japanskih aviona na američku flotu. Prilikom tog napada teško je oštećen „Yorktown“. Uzalud su Amerikanci pokušavali da spasu svoj najnoviji nosač. Kada je izgledalo da će uspjeti da ga odvuku do luke, jedna japanska podmornica je torpedima dovršila posao svojih aviona.
Oko 17 sati tog dana eskadrila bombardera za obrušavanje napala je posljednji japanski nosač i poslala ga na dno Tihog okeana među ostalu trojicu.
Od ovog teškog poraza Japan se neće nikad oporaviti i od 4. juna 1942. godine biće u stalnom povlačenju pred sve jačim Saveznicima. U ovoj bici su izgubili četiri nosača aviona, koji su se pokazali kao presudni u modernom pomorskom ratovanju. Japanci su takođe izgubili i svoje najbolje pilote, što je bio jednako težak gubitak. Sa druge strane, američki gubitak „Yorktowna“ je brzo nadoknađen jer je njihova brodogradnja bila superiorna u odnosu na japansku, pa je odnos snaga ubrzo promjenjen.
