AJVAZ-DEDINO TURBE U PRUSCU
Ajvaz-dedino turbe se nalazi nedaleko od Handan-agine džamije u velikom groblju. Krov je na četiri vode (5,5 x 5,30 m).
Turbe sadrži dvije prostorije, koje razdvaja drvena pregrada. Prva, do samog ulaza i manja, služi za klanjanje i odmor, dok je druga veća i u njoj je drveni sarkofag, prekriven zelenom čohom. Čelo pokojnika nalazi se uz obični nišan sa turbanom bez natpisa.
Hasan Kjafija je podigao turbe početkom XVII vijeka. Turbe je više puta popravljano.
Praksa dovišta nema uporište u islamu i ne sreće se nigdje u islamskom svijetu. Prije svega treba reći da je na temelju historijskih činjenica i podataka utvrđeno da se većina dovišta u Bosni i Hercegovini nalazi na mjestima nekadašnjih bogumilskih hiža.
Naime, poznato je da Crkva bosanska nije imala sakralnih objekata i odlučno je zabranjivala njihovu gradnju. Umjesto toga izabirana su mjesta u prirodi na otvorenom – po nekim tvrdnjama to su bila stara paganska svetišta. Ova mjesta su se još zvala i crkvišta.
Po svemu sudeći, bogumilsko stanovništvo koje je primilo islam, zadržalo je sjećanje na ta mjesta pretvorivši ih u tzv. dovišta. Dove pod otvorenim nebom održavale su se u tačno određene dane u godini koji nisu bili vezani za hidžretski kalendar.
Da stvar nije nimalo bezazlena svjedoči i to što ljude koji posjećuju Ajvatovicu nazivaju hodočasnicima, a termin hodočasnik u arapskom jeziku ima samo jedno značenje – hadžija. Zato nije čudo što je Ajvatovica u narodu poznata i kao „Mala Ćaba”.
Tako mnogi historičari kažu da je Ajvaz-dedo bio bogumil, zapravo, jedan od čelnika Crkve bosanske. Salih Jalimam tvrdi da je historijski utvrđeno da je Ajvaz-dedo bio bogumil zbog molitve na starobogumilskoj hiži, i zbog prefiksa „dedo”, jer su najviši bogumilski dostojanstvenici imali titulu „did, djed”.
