KOZIJA ĆUPRIJA
Na putu koji iz Sarajevo vodi dolinom Miljacke prema Prači i Drini, a dalje ka Istanbulu, oko tri kilometra istočno od ulaza u grad nalazi se jedan od najzanimljivijih i najslikovitijih starih kamenih mostova – Kozja ćuprija.
Put koji je prelazio preko Kozje ćuprije počinjao je na lijevoj obali Miljacke, prolazio preko Alifakovca i ovdje prelazio na desnu stranu. Bio je dio poznatog Carigradskog druma, odnosno Stambolske džade. Ova važna saobraćajna veza povezivala je, preko Sarajeva, Prače i Višegrada, čitavu Bosnu sa Sandžakom, Carigradom i dalekim Istokom. Predstavljala je glavnu komunikacijsku arteriju od XV do XIX vijeka.
Kozja ćuprija jedan je od četiri sačuvana mosta iz osmanskog perioda na području grada. Ostali su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most kod Blažuja.
O nastanku mosta sačuvana je i legenda. Prema predanju, njegovu gradnju dugujemo siromašnom čobanu Mehi, koji je rano ostao bez roditelja stradalih od kuge, pa su ga komšije primile pod svoje. Kao dječak pohađao je mekteb, gdje je prvi put slušao o sjaju Stambola, sultanu i carskoj sviti. Kasnije je, čuvajući koze oko Lapišnice, čitao knjige koje mu je posuđivao bivši učitelj i maštao o dalekom gradu na Zlatnom rogu.
Jednog dana primijetio je da jedna koza uporno kopa na istom mjestu. Kada je prišao, pronašao je zakopano blago u više ćupova. San mu se ostvario – otišao je u Carigrad, školovao se, stupio u carsku službu i postao paša. U znak sjećanja na koze i pronađeno blago, na Miljacki je podigao most koji je nazvao Kozja ćuprija.
Druga verzija predanja govori o braći Sinanu i Mehmedu koji su, čuvajući koze na Jarčedolu, pronašli skriveno blago u pećini. Od tog blaga Mehmed je sagradio most na Miljacki, dok je njegov brat Sinan podigao džamiju na Bistriku, danas poznatu kao Kečedži Sinanova džamija (keči – tur. koza).
Austrougarski književnik i oficir Robert Michel u svojoj knjizi „Kameni mostovi“ povezuje Kozju ćupriju sa mostom u Višegradu i pretpostavlja da legendarni Meho nije niko drugi nego Mehmed-paša Sokolović, veliki graditelj koji je, pored višegradskog mosta, podigao i Arslanagića most kod Trebinja.
Po svom obliku, Kozja ćuprija se približava mostarskom i livanjskom mostu, te mostu u Klepcima kod Čapljine. Svod mosta počinje oko dva metra iznad normalnog vodostaja Miljacke, a ukupna visina dostiže približno deset metara. Odnos raspona i visine smješta ga između mostarskog Starog mosta i mosta u Klepcima kod Čapljine.
U osmanskom periodu Kozja ćuprija bila je i mjesto svečanih dočeka. Tu su Sarajlije dočekivale svakog novog vezira – ugledni građani, ali i običan narod, jer je to bio jedan od najvažnijih događaja za grad. Predanje kaže da bi tom prilikom najhrabriji mladići skakali s mosta u Miljacku, a vezir bi ih nagrađivao novcem.
