RUŠENJE STAROG MOSTA – vrhunac udruženog zločinačkog poduhvata
„Tačno je da gospodin Tuđman nije optužen, pošto je mrtav, ali da je živ, bio bi ovdje na optuženičkoj klupi….. To treba imati u vidu kada se govori o udruženom zločinačkom poduhvatu“ (Sudija Jean-Claude Antonetti)
U jeku srbijanske i hrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, 9. novembra 1993. godine, u 10 sati i 16 minuta, ispoljen je vrhunac mržnje, zločina, nečovječnosti, ispaljen je projektil u tanku zakletvu poslije Holokausta, nikada više, usmrćen je Stari most. Toliko bola, poniženja, stradanja, uništavanja i ubijanja, nad mostarskim i bosanskohercegovačkim nebom. Srušen je bosanskohercegovački dragulj svjetske kulturne baštine, srušen je čitav jedan svijet i ljudi sa njim. Ali nije srušen prkos bosanskohercegovačkog čovjeka u njegovom otporu agresiji i genocidu.
Nakon objavljivanja 36 Tuđmanovih stenograma, da se zaključiti da je rušenje Starog mosta bilo dio smišljene kampanje i udruženog zločinačkog poduhvata agresije Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja se ogledala između ostalog i u urbicidu.
O metodama urbicida i agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu svjedoči i razgovor Tuđmana sa Jankom Bobetkom i Rosom 6. novembra 1993. godine, samo četiri dana prije rušenja Starog mosta. U jednom trenutku Tuđman od Rosa traži da protiv Bošnjaka primijeni “neke elemente zastrašivanja”: “Da bi osigurao ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve što je moguće, jedino nećeš bojne otrove“.
Samo četiri dana kasnije, novi sastanak, sa hitnom temom: srušen je Stari most u Mostaru. “Neki elementi zastrašivanja” koje je Tuđman zahtijevao, primijenjeni su. Sada Tuđman pita: “Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio“.
Slijedi odgovor Mate Bobana, koji je značajan doprinos u historiji ratnog cinizma: “Bile su strašne kiše“. Stari Most je, dakle, porušio Pero Zubac svojom poezijom, svojim “Mostarskim kišama”.
Tuđman: “Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?” Mate Granić: “Nama“. Još veća panika nastaje kada se pokušava prikriti stvarna uloga Hrvatske u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini.
Za rušenje Starog mosta devetog novembra 1993., pred Međunarodnim krivičnim tribnalom za područije bivše Jugoslavije u Hagu optuženi su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Čorić i Berislav Pušić. U njihovoj optužnici se navodi da su snage Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća odbrane tokom opsade istočnog Mostara namjerno uništile ili teško oštetile mnoge vjerske objekte, te da su u novembru 1993. godine uništile i Stari most, građevinu od međunarodnog značaja.
Vijeće Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslavju je konstatovalo da je sukob između takozvanog Hrvatskog vijeće odbrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine i tokom ovog razdoblja bio međunarodni sukob – agresija.
