STARI GRAD VISOKI
Stari grad Visoki, nekadašnje središte političkog i duhovnog života srednjovjekovne Bosne, smješten na vrhu brda Visočica, iznad današnjeg grada Visoko, pruža spektakularan pogled na okolinu i svjedoči o bogatoj historiji bosanske države.
Prvi pisani tragovi o ovom gradu datiraju iz 1. septembra 1355. godine, kada je ban Tvrtko I Kotromanić, zajedno sa majkom Jelenom i bratom Vukom, izdao povelju Dubrovčanima, pod nazivom “in castro nostro Visoka vocatum”. Ovaj zapis označava početak jedne od najslavnijih stranica bosanske historije, jer je upravo na ovom mjestu oblikovano političko, crkveno i kulturno središte srednjovjekovne bosanske države.
Već u drugoj polovini 11. vijeka spominje se bosanska biskupija sa sjedištem u civitas Bosna, smještenoj u Visočkoj dolini. U Biskupićima je krajem 12. vijeka Kulin ban podigao crkvu, dok je u Moštrima sredinom 14. vijeka povremeno bio prisutan kraljevski dvor. U Moštrima je Bosanska crkva obavljala javne poslove, dok su u obližnjim Milama (današnji Arnautovići) održavani sabori i podignut franjevački samostan. Od 1377. do 1461. godine, ovdje su se obavljale i krunidbe bosanskih kraljeva.
Ovi podaci jasno ukazuju na to da su Visoko, Podvisoki, Mile i Moštre predstavljali rani epicentar Bosanske banovine, a kasnije i Kraljevine Bosne.
Stari grad Visoki smješten je na vrhu brda Visočica, visokom 213 metara, na nadmorskoj visini od 766,5 m, s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na okolni krajolik. Sam grad Visoko smjestio se niže, u dolini, na oko 300 metara od utvrde.
Iako se grad prvi put spominje 1355. godine, postoji mogućnost da je nastao mnogo prije. Prema mišljenju historičara Marka Vege, grad bi mogao biti povezan s nazivima Bosna, Bossina ili Posana, a prema nekim izvorima, izgradnju je započeo Stjepan II Kotromanić, koji je u Visokom izdao povelju 1334. godine. Grad je bio strateški smješten, s prilazom sa jugozapadne strane, čime je kontrolirao okolne trgove i prometne pravce.
Stari grad imao je jasno izrađenu odbrambenu funkciju: oko njega je bio iskopan jarak dubine 4 m i širine od 8 do 10 m, a zidine su bile dugačke 60 m, široke 25 m, s debljinom zidova od 2 m. Građene su od lokalnog pločastog vapnenca i pijeska. Tvrđavu su štitile dvije kule, a unutar zidina pronađeni su tragovi više zgrada. Podgrađe, poznato kao Podvisoki, bilo je trgovačko i administrativno središte.
Stari grad Visoki izgrađen je u kastrumskom stilu, s visokim bedemima i kulama, što ga je činilo gotovo neosvojivim. Osim vojnih funkcija, Visoki je imao i političku ulogu: iz njega su bosanski vladari izdavali povelje i druge dokumente. Grad je bio i stalno sjedište velikog kneza, a povremeno i rezidencija vladara, što potvrđuje njegov ključni značaj za bosansku državu 14. i 15. vijeka. Posljednja poznata isprava potiče iz 1436. godine, kada je knez Tvrtko Borovinić izdao dokument Dubrovčanima.
Iako Visoki nije postao tako moćna utvrda kao Bobovac, imao je važnu ulogu u lokalnim sukobima i trgovini. Sa svojim strateškim položajem, bogatom historijom i arheološkim ostacima, Stari grad Visoki ostaje značajan svjedok prošlih vremena i simbol srednjovjekovne Bosne.
Dolaskom Osmanlija i padom Bosne pod njihovu vlast, Visoki gubi na značaju. Grad je već prije 1503. godine bio napušten, a 1626. godine spominje se kao napušteno naselje. Najstariji sačuvani izvori o Visokom potiču iz 1891. godine od Đorđa Stratimirovića, dok je Đoko Mazalić 1953. godine dao detaljan opis ruševina grada, što je i danas neprocjenjiv izvor podataka.
Stari grad Visoki je 2004. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Iako u ruševinama, danas predstavlja jedno od ključnih svjedočanstava srednjovjekovne bosanske državnosti. Očuvanje ovog lokaliteta, kao i arheološki nalazi, izuzetno su važni za razumijevanje političkog, crkvenog i kulturnog razvoja Bosne. Također, ovaj kompleks posjeduje ogroman potencijal za kulturni turizam i obrazovanje, podsjećajući nas na činjenicu da je upravo iz Visočke doline Bosna izrasla u srednjovjekovnu kraljevinu.
Nažalost, unatoč velikom značaju, danas Stari grad Visoki djeluje zapušteno i zanemareno. Od jednog od najvećih i najvažnijih svjedočanstava državnosti BiH, ostala je samo jedna sedmina grada, dok je ostatak zatrpan šutom i zaraslim travnjacima. Nažalost, pitanje očuvanja ovog važnog historijskog lokaliteta ne zanima vlasti ni na najnižim ni na najvišim nivoima.
