STJEPAN TOMAŠEVIĆ – posljednji bosanski kralj
Stjepan Tomašević Kotromanić rođen je u okolici Visokog 1438., a pogubljen u Jajcu, 05. juna 1463. godine. Bio je posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije. Došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti 10. jula 1461. godine, kao najstariji sin iz prvog braka kralja Tomaša i njegove prve žene Vojače.
Posljednji despot Srbije
Kralj Stjepan Tomaš tražio ja poželjnu mladenku za svog sina. Despot Lazar Branković umire 20. januara1458. godine. Lazar i njegova supruga Jelena su imali tri kćeri i postalo je upitno ko će naslijediti despota. Na vlast je privremeno doveden slijepi Lazarov brat Stefan Branković.
Godine 1458. Lazarova udovica Jelena svoju dvanaestogodišnju kćer odlučuje udati, a miraz je bio cijela Srpska Despotovina. Kralj Stjepan Tomaš je uvidio dobru priliku da priključi sebi ostatke ostataka Srbije. Krajem1458. godine kralj Stjepan Tomaš odlazi u Segedin kako bi zatražio od kralja Matije Korvina dopuštenje za sklapanje braka, a već na proljeće iduće godine kralj Stjepan Tomaš šalje princa Stjepana Tomaševića u Srbiju na ženidbu.
Stjepan preuzima vlast u Srbiji 21. marta 1459. godine, a slijepi despot Stefan je protjeran iz Smedereva od strane despotice Jelene. Dana 01. aprila 1459. godine kralj Stjepan Tomašević se vjenčao sa najstarijom kćeri despota Lazara, Jelenom. U sklopu braka, Jelena se preobratila na rimokatoličanstvo i uzela ime Mara.
Nakon samo tri mjeseca, 20. juna 1459 Smederevo je osvojeno od strane sultana Mehmeda II Osvajača. Despot Stjepan Tomašević je zatražio slobodno napuštanje tvrđave zajedno sa svojom rodbinom, što mu je i bilo ispunjeno. Despotica Jelena je dobila velike količine zlata kako bi mogla izdržavati sebe i svoje kćeri i pratnju od 30 ljudi. Stjepan Tomašević je zajedno sa svojom suprugom, stricem, punicom i Jeleninim kćerima, preko Teočaka stigao u Bobovac.
Posljednji kralj Bosne
Kralj Stjepan Tomaš umro je 10. jula 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima. Odmah po dolasku na vlast Stjepan Tomašević uspostavio je iznimno dobre veze sa papom Pijem II. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi predvidio osmansku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć. U novembru 1461. u Bosnu stiže kruna poslana od pape, kao jedina podrška. Krunidba kralja Stjepana Tomaševića je izvršena u Crkvi Sv. Marije u Jajcu.
Pod pritiskom ugarskog kralja Matije Korvina kralj 3. juna 1462. otkazuje sultanu plaćanje danka. Na početku 1463. godine obratio se Mlečanima upozoravajući ih da Osmanlije namjeravaju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. No, pomoć ne stiže niotkuda.
Krajem februara 1463. počinju pripreme Osmanlija za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u Carigrad posalo izaslanike tražeći petnaestogodišnji mir između Bosne i Osmanskog carstva i obećavajući ponovnu isplatu danka. Sultanovi savjetnici, prema pisanju Konstantina Mihailovića, tada smišljaju diplomatsku varku. Bosanskim izaslanicima obećaju novo primirje, a istodobno pokreću opsežne vojne pripreme za napad na Bosnu. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir.
U proljeće 1463. krenula je prema Bosni, preko Skopja, Kosova i Sjenice, velika osmanska vojska sa sultanom Mehmedom II na čelu. Početkom maja Osmanlije su stigle u Bosnu na posjede kneza Tvrtka Dinjčića koji su se nalazili u porječju rijeke Drine. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili Pavlovići. Knezovi Petar II Pavlović i Nikola Pavlović su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni.
S posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na Bobovac i već 19. maja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim dopremljenim iz Nürnberga. Dana 21. maja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen.
Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao Dalmacije. Boravio je u Jajcu, ali saznavši da se sultan kreće prema Jajcu pobjegao je dalje nastojeći prikupiti vojsku. Osmanlije zauzele i Jajce i krenuli prema Ključu. Osmanska prethodnica predvođena velikim vezirom Mahmud-pašom Anđelkovićem je stigla pred Ključ 25. maja 1463. godine.
Tu se Mehmet-paša pismeno i pod zakletvom obavezao da će kralju Stjepanu Tomaševiću poštediti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu II u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu da se svi gradovi predaju.
Sultan se teško mirio s Mahmud-pašinim obećanjem. Želio je jednom zauvijek ukloniti bosanskoga kralja pa se stoga posavjetovao sa šejh-ul-islamom Ali Bestanijem. On je tada izdao fetvu po hadisu koja glasi: „Musliman ne smije dozvoliti da ga zmija ujeda dva puta iz iste rupe“. Na osnovu ove fetve sultan je Mahmud-pašino obećanje proglasio nevažećom i 5. juna 1463. dao pogubiti kralja Stjepana Tomaševića. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala osmanski sandžak.
Istog dana pogubljeno je oko 200 lokalnih plemića. Posljednja bosanska kraljica šesnaestogodišnja Jelena-Mara, je iz grada Ključa s dvoje djece i velikom pratnjom otišla u Split. Umrla je oko 1498. godine.
Posmrtni ostaci kralja Stjepana pohranjeni su u Franjevačkom samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste mjesto njegovog pogubljenja, brdo Kraljev grob iznad Jajca.
