DUKATAREVA DŽAMIJA U HLIVNU
Džamija Hadži Ahmeta Dukatara ili Glavica džamija jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada Hlivna i jedna od njegovih najznačajnijih džamija.
Hlivno je historijsko, nekad službeno ime grada Livna, a veže se za vrijeme uspona i procvata tokom osmanskog vakta. Ime Hlivno se zadržalo sve do austro-ugarske okupacije 1878., kada se gubi glas h, dok je još u upotrebi mahom kod gradskog i muslimanskog stanovništva.
Dukatareva džamija, kao i sve ostale livanjske potkupolne džamije, svojom veličinom i značajem spada u red carskih i vezirskih džamija, kakve se susreću u Sarajevu, Travniku ili Mostaru.
Izgrađena je između 1562. i 1574. godine. Po nekima gradnja datira iz 1587. godine.
Evlija Čelebija je spominje u svom putopisu kroz hlivanjski kraj 1660. godine kao staru, tvrdo zidanu, potkupolnu džamiju koja se nalazi blizu čaršije. Nad njenim vratima našao je kronogram iz kojeg je prepisao kronostih, koji glasi:
“Kad ova džamija milošću Allahovom bijaše pri dovršenju,
tajanstveni glas reč joj kronostih:
Divna li je kuća pobožnih ljudi.
Godina 996.”
Džamija se službeno zove po Hadži-Ahmetu Dukataru, a naziva je Topovi. Prema narodnoj predaji na zaravnici ispred nje bili su zakopani topovi ako iznenada napadnu Mlečani. Zbog najboljeg položaja u gradu jer se odatle vidi samostan na Gorici, čitav grad, izvor Duman, zove se i Glavica. Nakon obnove šezdesetih godina prošlog vijeka nije služila osnovnoj namjeni, nego je bila sastajalištem mladih livanjskih umjetnika.
Desno od džamije nalazi se i sahat-kula, koja i danas pokazuje vrijeme. Zidovi rađeni od kamena. Međuspratne konstrukcije su bile drvene.
Cijeli se historijski kompleks nalazi na uzvisini u sklopu brda Bašajkovac, koji dominira nad gradom Livnom.
Džamija nije uvrštena na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Razlog je taj što radovi na obnovi nisu napravljeni prema preporukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Uz sahat-kulu je sagrađena gasulhana koja također je razlog zašto ni džamija ni sahat-kula nisu na popisu nacionalnih spomenika, jer stil gradnje, a i materijal nikako ne pripadaju starinskoj džamiji i sahat-kuli.
