IZET NANIĆ – heroj oslobodilačkog rata

Bužim, mjesto sa 18.000 stanovnika prije agresije, postalo je simbolom otpora i hrabrosti najelitnije vojske Armije Bosne i Hercegovine – 505. viteške brigade.

Priča o Bužimu, Izetu Naniću i 505. viteškoj brigadi, ali i priča o Krajini u cjelini i Petom korpusu Armije RBiH, jeste priča o bosanskim pobjedama.

Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Nakon osnovne škole Izet Nanić završava Srednju vojnu školu u Zagrebu. Vojnu akademiju upisuje 1984. u Beogradu (smjer RVPVO). Jednu godinu boravi i u Sarajevu, da bi konačno vojno obrazovanje stekao u Zagrebu 1987. godine. Naredne 4 godine radi kao poručnik ARJ PVO JNA u Kragujevcu.

Početkom 1992. Izet Nanić napušta JNA i vraća se u rodni Bužim gdje uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Većina oficira JNA nije bila prihvaćena ni od politike, niti rukovodstva Teritorijalne odbrane. Trebao je određeni period da bi se ljudi dokazali. Izet je uspio za kratko vrijeme dobiti povjerenje Bužimljana i na taj način postati autoritet i vođa.

Nakon pogibije njegovog brata Nevzeta, odlučuje preuzeti komandu nad hrabrim Bužimljanima. Već 1. augusta postaje komandant Štaba TO Bužim, a 15. augusta 1992. njegovom zaslugom formira se 105. bužimska udarna krajiška muslimanska brigada od koje će kasnije nastati 505. viteška motorizovana brigada.

Pod komandom Izeta Nanića Bužimljani kreću u prvu ofanzivnu akciju 7. oktobra 1992. godine. Gotovo nenaoružani osvajaju Čorkovaću – najdominantniju kotu na ovom dijelu ratišta.

U toj akciji za svega nekoliko sati neprijatelj je potpuno poražen. Oslobođeno je oko 50 kvadratnih kilometara teritorije. Zahvaljujući ovoj pobjedi bosanski vojnici ukopali su se na državnoj granici sa Republikom Hrvatskom, odakle se nisu pomjerali do kraja rata.

Za razliku od mnogih drugih komandanata u prvim danima rata 1992. godine, Izet Nanić nije krenuo u frontalne i klasične juriše na neprijateljske položaje. Umjesto okršaja sa bolje naoružanim i organiziranijim neprijateljem Nanić strpljivo priprema i obučava borce za specifična ratna djelovanja po kojim će njegova brigada postati prepoznatljiva na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Cilj je bio maksimalno iskoristiti resurs borbenog morala, faktor iznenađenja i poznavanja terena.

Tih ratnih godina Bužim je vrlo brzo postao sinonim za pobjedu. Jedan od razloga bio je i to što je u ovom gradiću u potpunosti zaživio koncept općenarodnog rata.

Bužimska brigada imala je preko četiri i po hiljade boraca. Devedeset i devet posto boraca bili su stanovnici Bužima, uključujući i njihove žene koje su čuvale ukopane položaje. Naime, njihovi muževi su išli isključivo u izviđanje i proboje, koje je predvodio lično komandant Izet Nanić.

Dana 5. augusta 1995. godine hrvatska vojska pokrenula je operaciju „Oluja“ s ciljem oslobađanja teritorije Republike Hrvatske. Martićeva paradržavna tvorevina našla se pod do tada neviđenim udarom hrvatskih snaga. Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske. U naletu hrvatskih vojnika Martićeve snage mogle bi pokušati izvršiti proboj preko Bužima u Cazinsku krajinu, što bi svakako imalo velike posljedice za civilno stanovništvo. Zbog toga je Naniću bilo bitno po svaku cijenu izvršiti spajanje s Hrvatima. Šesta viteška brigada razbija neprijateljske linije na Čorkovaći i kreće prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca ubijen je iz zasjede komandant Izet Nanić.

Bilo je to na pola puta do komandnog mjesta, kada su upali u zasjedu. 14 je sati i 30 minuta, 5. je august. Otvorio je vatru sa svojom pratnjom na neprijatelja i ispalio okvir metaka. Naknadno je izbrojano 28 metaka koji su pogodili stablo bukve iza koje je bila zasjeda. Četnici su iskoristili ubacivanje novog okvira u pušku pogodivši Nanića u vrat. Bio je odmah mrtav.

Sljedećeg dana, 6. augusta, na osmu godišnjicu braka, klanjana mu je dženaza. Dženazi su prisustvovali svi borci i starješine 505. viteške brigade, general Atif Dudaković, ostali vojni i politički predstavnici i desetine hiljada Krajišnika, a dženazu je predvodio muftija bihaćki Hasan ef. Makić. Pokopan je u rodnoj Nanića Dolini.

Posthumno mu je dodijeljeno priznanje „Orden heroja oslobodilačkog rata“ 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala.

Nažalost danas, kao i u ratu, mnogi u Bosni ne shvataju značaj ovog malog bosanskohercegovačkog mjesta i Petog korpusa koji je na svojim leđima držao četiri korpusa neprijateljske vojske.  Bužimska 505. viteška brigada, pod komandom Izeta Nanića, nikada u svojoj zoni odgovornosti nije izgubila ni milimetra teritorije, a bužimski vitezovi oslobodili su preko 300 kvadratnih kilometara okupirane teritorije naše zemlje.

Posebnu težinu imaju njegove poruke koje je često upućivao borcima, kao naprimjer: „Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad električar bude električar, a ne obavještajac, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo ćemo tako biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *