OSNOVNA ŠKOLA “TUŠANJ” TUZLA
Osnovna škola „Tušanj“ se nalazi u gradu Tuzla, i jedna je od najstarijih škola u gradu. Škola obuhvata tri mjesne zajednice, MZ Tušanj, MZ Batva i MZ Slatina i svake godine upisuje preko 100 novih učenika.
Narodni odbor Općine Tuzla, na sjednici održanoj 23. oktobra 1956. godine, donio je odluku o osnivanju „Šeste osnovne škole“ u Tuzli. Dotada su učenici sa ovog područja pohađali „Drugu osnovnu školu“ u zgradi Gimnazije i „Četvrtu osnovnu školu“ na Pazaru.
Od građevinskog preduzeća „Pavao Radan“, kupljena je montažna baraka koja se sastojala iz dva dijela. Izvršene su unutrašnje prepravke i baraka je osposobljena za izvođenje nastave. U jednom dijelu nalazilo se 7 učionoca, kancelarija, zbornica, školska kuhinja sa malom trpezarijom i priručni magacin. U drugom dijelu nalazile su se dvije učionice i dva stana. Ovaj smještaj poslužio je kao privremeno rješenje do izgradnje novog objekta škole.
Za prvog upravitelja je imenovana Danica Erak. Prve godine škola je imala 11 odjeljenja i 413 učenika.
Već naredne školske 1957/58. godine škola formira odjeljenja od prvog do osmog razreda. Imala je 16 odjeljenja i 563 učenika. Porast broja učenika i neuslovnost rada u barakama uticala je na vlast koja je odobrila izgradnju novog školskog objekta. Narodni odbor Općine Tuzla je finansirao izgradnju nove zgrade škole. Na mjesto upravitelja imenovan je Rizah Hadžimustafić.
Tokom prvih godina rada škole formirane su i prve sekcije: dramska, literarna, šahovska, modelarska i radio-amaterska. U organizaciji Školskog odbora od roditelja su prikupljena sredstva za kupnju klavira.
Školske 1959/60. godina škola broji 21 odjeljenje i 770 učenika. Otvorena su i dva odjeljenja za predškolski uzrast. Povodom Dana republike 29. novembra 1959. godine otvara se prvi paviljon nove škole koja dobija naziv „Jusuf Jakupović“ po čovjeku koji je, do odlaska u Narodnooslobodilačku borbu, čitav život proveo na Tušnju. Bio je jedan od organizatora narodnog ustanka tuzlanskog kraja. Ranjen je na Vukosavcima u februaru 1942. Od posljedica ranjavanja umro je 20. aprila 1942. godine.
Odlukom Narodnooslobodilačkog odbora četverogodišnja škola u Rasovcu se školske 1960/61 pripaja školi kao njeno istureno odjeljenje. Zbog velikog broja učenika, 1080 u 29 odjeljenja, nastava se odvija i u starom objektu – barakama. Ove školske godine izdat je prvi broj školskog lista „Mladi iz Tušnja“.
Broj učenika se rapidno povećava tako da 1961 godine on prelazi hiljadu učenika što uvjetuje rad škole u četiri smjene. Izgrađena je fiskulturna sala i po prvi put se nastava tjelesnog odgoja odvija u odgovarajućem prostoru.
Škola dobija kotlovnicu 29. oktobra 1962. godine
Godine 1963. su upisana 34 odjeljenja sa 1334 učenika. Prvi put su formirana i dva odjeljenja za odrasle u krugu rudnika „Moluhe“. Za novog upravitelja škole imenovan je Fuad Bradarić.
Školske 1964 školu pohađa 1409 učenika. U jednom odjeljenju se nalazi 45 učenika što stvara problem u organizaciji nastave pa se počinje razmišljati o proširenju školskog objekta. Po srednjoj ocjeni na kraju godine škola „Jusuf Jakupović“ je na 5 mjestu na općini Tuzla. Za upravitelja škole 1965. godine izabran je Dobrovoje Stamatović.
U narednom desetogodišnjem periodu prosjek učenika koji pohađaju školu ne pada ispod 1300. I dalje su odjeljenja vrlo brojna, a u funkciji je i područna škola „Rasovac“. U ovom periodu je sagrađen i drugi paviljon škole.
U tom periodu školu završavaju i učenici koji će kasnije postati poznati i van granica naše zemlje: Jasmin Imamović, današnji gradonačelnik Tuzle i književnik, Nađa Avdibašić-Vukadinović, bivša atletičarka a danas uspješna sportska radnica, Svetlana Kitić, najbolje rukometašica Jugoslavije, Emir Hadžihafizbegović, akademski glumac direktor „Kamernog teatra 55“ u Sarajevu.
Desetogodišnji period 1976-1986. godine škola pamti po značajnim priznanjima. Neka od njih su: Spomen-plaketa grada Tuzle, Majska republička nagrada, Nagrada SOFK-e. U ovom periodu zatvorena je područna škola u Rasovcu.
Funkcije direktora obavljaju: Nedeljko Pantić, Huso Škaljić i Asim Fetahagić.
Agresija na našu zemlju 1992-1995 ne zaobilazi i ovu školu. U objekat škole se smještaju izbjeglice iz Podrinja a nastava se, zbog sigurnosti djece, organizuje po punktovima u Rudarskoj ulici i na Slatini.
U ovom periodu odlukom općinskih organa škola mijenja ime i dobija naziv Osnovna škola „Tušanj“. Odlukom Pedagoškog zavoda i Općinskog sekretarijata za društvene djelatnosti školi je pripojen kolektiv „Male izbjegličke škole“ koju su pohađali učenici prognanici sa općina Zvornik, Bratunac, Vlasenica i Srebrenica. Agresorske granate pogađaju školu u dva navrata. Na sreću, povrijeđenih nije bilo.
Nakon ratnog perioda Škola nastavlja tradiciju uspješnog i plodonosnog rada. Učenici i zaposleni u školi redovno se odazivaju raznim humanitarnim akcijama. Prikuplja se pomoć izbjegličkim naseljima Ježevica i Mihatovići.
Veliko priznanje za doprinos širenju humane dobrote na prostorima BiH dobijeno je od Kolegija Dječije ambasade. Škola je proglašena „Školom olimpijade humanosti“ u periodu 2000-2004. godine.
