ELIZABETA BOSANSKA – kraljica Ugarske, Poljske, Dalmacije i Hrvatske
Elizabeta Kotromanić je bila kćerka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete Pjast. Spominje se prvi put 1350. godine, kada je srpski car Dušan opsjedao Bobovac i za prekid neprijateljstava tražio od bana ruku njegove trinaestogodišnje kćeri jedinice koju je planirao za svog sina Uroša (Nejakog). Ban Stjepan je odbio tu ponudu.
Poslana je na ugarski dvor kod kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja, a nakon smrti kraljeve prve supruge Margarete, kraljica majka i Stjepan II dogovorili su brak između Ludovika I i Elizabete. Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine. Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka unatoč tome što se to protivilo crkvenom zakonu ali je bilo u interesu Crkve koja je nastojala Kotromanićima preoteti Bosnu.
Tako je Elizabeta Kotromanić postala ugarskom kraljicom uključujući područje Hrvatska i Dalmacije koje su bile dio Ugarske monarhije. Budući da je poljski kralj Kazimir Veliki odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom.
Ludovik i Elizabeta nisu imali djece prvih sedamnaest godina svoga braka. A onda je sedamdesetih godina četrnaestog vijeka rodila tri kćerke, zaredom: Katarina, Marija i Jadviga. Najstarija, Katarina (rođena 1370. godine), umrla s osam godina. Dvije mlađe kćerke koje su nadživjele roditelje bile su Marija (rođena 1371. godine) i Jadviga (rođena 1373. godine).
Elizabetin suprug kralj Ludovik I je umro 1382. godine Elizabeta je postala regentica u ime svoje malodobne kćerke, kraljice Marije.
Karlo III Drački, napuljski kralj upada u Mađarsku 1385. i oduzima krunu, a Elizabeta i Marija su bile prisiljene da prisustvuju njegovom krunisanju. Njegova vladavina je bila kratkotrajna. Sedam sedmica nakon krunisanja Elizabeta ga je pozvala u posjetu u jednu od svojih palata gdje Karlo III ubijen. Tako je Elizabeta uspjela vratiti krunu svojoj kćerki Mariji. Iste godine Marija se udaje za Sigismunda Luksemburškog koji postaje kralj Ugarske.
Moderni historičari je opisuju kao tešku ženu, dok su je njeni savremenici smatrali učinkovitom, ali i nemilosrdnim političarom koja je koristila političke spletke kako bi zaštitila interese svojih kćerki-nasljednica kraljevstava, Marije (nasljednice Ugarske) i Jadvige (nasljednice Poljske).
Sredinom 1386. Elizabeta je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku, gdje su bile otete od strane plemića koji su željeli osvetiti kralja Karla. Dvije kraljice su potom odvedene u Novigrad kraj Zadra. Elizabeta je uspjela urediti oslobađanje nje i Marije, ali su u tome otkriveni i Elizabeta je 16. januara 1387. na zahtjev Karlove udovice Margarete Dračke, zadavljena pred svojom kćerkom.
Prema drugom izvoru upravo je Sigismund Luksemburški Luksemburški u želji da ukloni ljutu suparnicu i dođe do potpune vlasti organizovao otmicu i kasnije Elizabetino smaknuće.
Bila je sahranjena u tajnosti u crkvi svetog Krševana u Zadru, a na treću godišnjicu smrti njeno tijelo je prevezeno u Sekešfehervar u Mađarskoj.
Elizabeta od Bosne je bila kraljica Ugarske 34 godine. Nakon njene smrti narednih 350 godina nijedna žena nije vladala ugarskim kraljevstvom do Marije Terezije od Austrije.
