GROF DRAKUL – „nabijač na kolac“

Vlad III Drakul ili Vlad Tepeš bio je jedna od najvećih i zanimljivijih ličnosti iz evropske historije srednjeg vijeka. Vlad III se rodio u Transilvaniji, 1431. Bio je drugi sin vladara Vlaške Vlada II ili Vlada „Drakula“, ime koje mu je dato kada ga je ugarski kralj Sigismund uveo u viteški red pod nazivom Red Zmaja. Vlaška je u to vrijeme bila na istaknutom položaju jer je razdvajala Osmansko Carstvo od Ugarske i ostalih kršćanskih kraljevstava.

Kad je 1442. godine Vlad II pozvan na „diplomatski“ sastanak i pregovore sa sultanom Muratom II, on je sa sobom poveo i svoje mlade sinove, Vlada III i Radua. No sastanak je zapravo bila zamka, sva trojica su zarobljeni i postali su sultanovi taoci. Otac, Vlad II je ubrzo pušten pod uslovom da djecu ostavi u osmanskom zarobljeništvu.

Kako su godine prolazile, Vlad III. razvio je netrpeljivost prema Osmanlijama upravo zbog zarobljeništva, dok se njegov mlađi brat Radu prilagodio i čak primio islam, te postao osmanski vazal.

Dok su se Vlad III i Radu nalazili u zarobljeništvu, njihov otac borio se da ostane na vlasti u Vlaškoj, no tu bitku je s vremenom izgubio., Vlad II je svrgnut 1447. godine sa vlasti, te ubijen, zaslugom lokalnih feudalaca koji su ga izdali. Pritom je ubijen i njegov najstariji sin Mirčea. Novi gospodar Vlaške postao je Vladislav II.

Vlad III je 1448. pušten i vratio se u Vlašku da povrati očevo prijestolje. Uspio je, ali njegov uspjeh nije dugo trajao. Pobjegao je u Moldaviju, vrativši se 1456. s mađarskom vojnom podrškom, odustavši od osmanske pomoći. Nakon pada Carigrada 1453. godine, Osmanlije su bile u poziciji napasti cijelu Evropu. Vlad III, koji je već zacementirao svoj animozitet prema Otomanskom carstvu, proglašen je 1456. godine vojvodom Vlaške. Jedna od prvih odluka kao novog vladara Vlaške bila je naredba prestanka plaćanja nameta Otomanskom carstvu – mjere koja je do tada garantirala mir između Vlaške i Osmanlija.

Kako bi konsolidovao svoju vlast, Vlad je morao riješiti stalne sukobe među vlaškim plemićima. Prema legendi, Vlad je pozvao stotine lokalnih plemića na proslavu, od kojih su mnogi učestvovali u izdaji njegovog oca. Znajući da će plemići htjeti svrgnuti ga s vlasti, Vlad je naredio da se svi gosti pobiju i tijela nabiju na kolac.

To je samo jedan od događaja koji je Vladu dao ime Vlad Nabijač (Vlad Tepeš – Tepeš na rumunskom znači „nabijač“).

Vladu se pripisuje mnogo okrutnosti prema svojim neprijateljima. Grupa osmanskih diplomata mu je 1456. došla došlo je u zvaničnu posjetu. Navodno su isti odbili skinuti svoje turbane kad ih je Vlad primio, te je naredio da im se turbani ekserima zabiju u glavu, kako bi im ostali na glavama zauvijek.

Jedna od njegovih najpoznatijih pobjeda bio je tzv. noćni napad. Sultan Mehmed II napao je Vlašku 1462., ali Vlad III napao je sultanov logor logor i pokušao ubiti sultana. Nije uspio, ali dobio je bitku. Kad je Mehmed tada došao do Trgovišća, glavnog gradu Vlaške, našao je 20.000 Osmanlija nabijenih na kolac i povukao se.

Uprkos tome što je on doista bio okrutan vladar, istinitost većine ovih priča nije potvrđena, te je moguće da se dijelom radilo i o propagandi protiv Vlada od strane mnogih evropskih vladara koji ga nisu voljeli.

S druge strane, Vlad III je u Rumuniji, pa i nekim drugim dijelovima Evrope, smatran nacionalnim herojem, upravo zbog svojih borbi protiv osmanske okupacije.

Vlad III poznat je po brojnim vojnim sukobima sa Osmanlijama, te po teškim gubicima koje je nanosio svojim neprijateljima, kao rijetko koji vojskovođa u to vrijeme. Sprovodio je česte gerilske napade, te se koristio naročitom okrutnošću prema neprijatelju, sa ciljem ostvarivanja demoralizirajućeg psihološkog učinka na neprijateljske trupe.

Krajem 1462. otišao je u Transilvaniju kako bi zatražio pomoć od ugarskog kralja, ali je umjesto toga bio zatvoren. Pušten je tek 1475., a s mađarskim i moldavskim trupama 1476. ponovno je zauzeo svoje prijestolje na koje su Osmanlije postavile njegovog mlađeg brata Radua.

Ubijen je ubrzo nakon toga u zasjedi. Neki kažu da je bio obezglavljen i da je glava odnesena u Mehemedu i izložena na gradskim vratima.

Reputacija Vlada III Drakula zbog okrutnosti podstakla je ime vampira grofa Drakula u romanu Brama Stokera iz 1897. godine „Dracula“.