ATENTAT U MARSEJU – „čuvajte mi Jugoslaviju“
Atentat u Marseju na kralja Aleksandra I Karađorđevića se odigrao u utorak, 9. oktobra 1934. godine, prilikom njegove zvanične posjete Francuskoj, u Marseju, na trgu Berzamski, u 16 sati i 20 minuta. Atentator, Vlado Černozemski, Bugarin, pripadnik VMRO, usmrtio je kralja Aleksandra sa četiri metka, a jednim je lakše ranio francuskog ministra inostranih poslova Luja Bartua, koji je usljed neadekvatne medicinske pomoći iskrvario i umro. U gužvi koja je uslijedila, Černozemskog je mačem oborio francuski policajac, a zatim su ga pogođenog sa više metaka na smrt pretukli okupljeni građani.
Oko atentata su sarađivali ustaše i VMRO, koji su donijeli zaključak da kralj Aleksandar I Karađorđević predstavlja kohezioni elemenat zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca čija bi eliminacija dovela do nemira, što bi stvorilo pogodno tle za ostvarivanje njihovih ciljeva – razbijanja Jugoslavije. Tvrdo ustaško jezgro koje je predvodio Ante Pavelić zastupalo je ideju o ubistvu kralja, kojeg su, inače, zvali “Aleksandar posljednji”. U atentat su bile umješane i pojedine strane sile, u prvom redu Musolinijeva Italija, koja je imala teritorijalne pretenzije ka Jugoslaviji, odnosno njenoj jadranskoj obali.
Svi narodi u Jugoslaviji odrasli su na učenju da su posljednje riječi kralja Aleksandra Karađorđevića izgovorene na samrti u Marseju bile “Čuvajte mi Jugoslaviju”, što je naravno samo mit, jer su kralju meci raznijeli grudi i od atentata u 16:20 do smrti u 17h bio je u nesvijesti te nije mogao ništa reći. On je, doduše, nešto slično rekao 1921. u Parizu, uoči komplikovane operacije za koju su se plašili da će biti fatalna. Tada je napisao testament i rekao knezu Pavlu: “Sve i da nismo morali da stvorimo Jugoslaviju, sada smo dužni da je sačuvamo. Jer ako bi se raspala, oči bismo jedni drugima vadili“. Prije će biti da je ova rečenica poslužila vlastima da napravi državnu parolu koja je učvrstila i ujedinila zemlju.
Zanimljiva je i činjenica da su francuzi tvrdili da je kralj na samrti rekao sasvim drugu rečenicu, a ona je glasila: “Čuvajte francusko-jugoslovensko prijateljstvo”.
