MINARET U DRNIŠU – najzapadniji minaret Osmanskog carstva
Drniš je bio u sastavu Krčko-ličkog sandžaka i Bosanskog ejaleta od 1522. do 1683. godine, a 1715. propao je posljednji pokušaj Osmanlija da ga ponovno zauzmu. Prema opisu Evlije Čelebije Drniš je u to vrijeme imao između 200 i 300 domaćinstava, status kasabe i bio je središte nahije u kojoj se nalazio naib (zamjenik kadije) koji je bio podređen kadiji u Skradinu. Imao je utvrđenje, gradski vodovod, nekoliko mostova, pet džamija, mektebe i sahat kulu.
Sve je to, međutim, dao porušiti mletački zapovjednik Leonardo Foscolo, pa je od svega ostao samo minaret i jedna džamija, ona Halil-hodžina, koja je izbjegla sudbinu ostalih jer ju je Halil darovao franjevcima, te je pretvorena u crkvu sv. Ante.
Minaret, sagrađen uz džamiju najvjerovatnije u 16. vijeku, ostao je sačuvan u donjem dijelu, a šerefa i vrh nedostaju. Na grafici Drniša iz 1708.g. minaret je već prikazan porušenog vrha, a stradao je uslijed mletačko-osmanskih sukoba. To je najzapadniji minaret Osmanskog carstva, jedini je očuvan u Dalmaciji i jedini je minaret u Hrvatskoj koji potiče iz tog razdoblja.
Minaret je nakon potresa 80-ih godina obnovljen i stabilizovan betonskom oplatom iznutra.
