ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA
Dana 24. oktobra 1945. stupila je na snagu Povelja Organizacije ujedinjenih nacija, međunarodne organizacije za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku saradnju, širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka.
Treba naglasiti da je akcenat na ujedinjenim NACIJAMA a ne ujedinjenim NARODIMA, jer ova organizcaija prvenstveno djeluje među državama koje su njene članice a ne među narodima. Ovakve podvale prvenstveno dolaze iz zemlja regiona, koje se pod riječju NAROD pokušavaju predstaviti kao ekskluzivne zaštitinice prava pojedinih naroda, naročito u Bosni i Hercegovini, odvajajući ih time od krovne nacionalne države – Bosne i Hercegovine. Uostalom, da su zaista u pitanju Ujedinjeni narodi, u sjedištu UN u Njujorku bi samo Rusiju predstavljalo 160 ambasadora za 160 naroda koliko ih danas živi u Rusiji, dok bi Indija trebala posebnu zgradu jer u njoj živi preko 500 različitih naroda. Zato svaku državu, pa i Bosnu i Hercegovinu, predstavlja samo jedan ambasador. Sviđalo se to nekome ili ne.
Ujedinjene nacije danas sačinjavaju 193 članice. Sjedište se nalazi na međunarodnom području u Njujorku. Glavni uredi Ujedinjenih nacija nalaze se u Ženevi, Najrobiju i Beču. Međunarodni sud pravde nalazi se u Hagu. Organizacija se finansira od dobrovoljnih priloga svojih članica. Ujedinjene nacije su osnovane kao međunarodna organizacija koja će nakon završetka Drugog svjetskog rata brinuti o očuvanju mira u svijetu i sprječavati izbijanje novih ratnih sukoba. No, nakon samo njihovog osnivanja vidjelo se da su one nastavak nedjelotvorne Lige naroda koja je djelovala između dva svjetska rata. Neuspjesi u rješavanju arapsko-izraelske krize, Korejskog rata a kasnije srugih sukoba donijele su na vidjelo da je ova organizacija pod velikim uticajem pet stalnih članica Vijeća sigurnosti sa pravom veta, Kina, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Velika Britanija, Francuska, čiji sukob interesa izaziva krize međunarodnih razmjera koje se osjete u svijetu.
Svu nesposobnost Ujedinjene nacije su pokazale tokom agresije na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu i tokom rata u Ruandi. U ova dva sukoba ubijeno je milion ljudi što su Ujedinjene nacije mirno posmatrale.
U slučaju Republike Bosne i Hercegovine Ujedinjene nacije su uvele embargo na uvoz oružja regularnoj Vladi države koja je bila napadnuta i poslali su svoje „mirovne“ snage da kontrolišu stanje na terenu. Svako napredovanje vladinih snaga rezultiralo je prekidanjem borbenih dejstava i otpočinjanjem pregovora dok su se aktivnosti protiv zvaničnih vlasti Republike Bosne i Hercegovine tolerisale.
Srebrenički genocid dogodio se dok je enklava bila pod zaštitom snaga Ujedinjenih nacija i pred očima cijelog svijeta. Oni koji kažu da nisu mogli predvidjeti da će se dogoditi takav pokolj – lažu. Glavnu odgovornost snosi Holandski bataljon Ujedinjenih nacija koji je štitio Srebrenicu, generalni sekretar Ujedinjenh nacija Butros Butros Gali, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Jasuši Akaši i predstavnica za izbjeglice Sadako Ogata.
Ujedinjene nacije znaju svoju ulogu u Srebrenici i treba da prihvate svoju grešku.
