GAZI TURALI-BEG – utemeljitelj moderne Tuzle
Ime Gazi Turali-bega decenijama je bilo nepravedno i neopravdano zapostavljano, iako je riječ o najznačajnijem vakifu sjeveroistočne Bosne i jednoj od najvažnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine.
Gazi Turali-beg je utemeljio Tuzlu i od ovog grada je u 16. stoljeću napravio centralno administrativno mjesto na ovom području, što se zadržalo do današnjeg dana. Turali-begova vakufnama, bila je legalizovana krajem ramazana hidžr. 979. godine (oko 15. Feburara 1572. god) vjerovatno u Čačku. VakufnamaTurali-bega sačuvana je u originalu.
Tuzla se prvi put u Osmanlijskim izvorima spominje u osmoj deceniji petnaestog stoljeća pod nazivom Agac Tuzla, što doslovno znači Drvena solana.
Nakon što su se Osmanlije stabilizirale na ovom prostoru izvršile su administrativnu podjelu. Oslanjajući se na do sada najraniji popis Zvorničkog sandžaka, u čijem sastavu je bila Tuzla, iz 1512. godine prvi put se spominju nahije Donja i Gornja Tuzla. Međutim, prvi znakovi razvitka i naseljavanja brojnijim stanovništvom nahije Donja Tuzla dešava se nakon poraza Ugarske u bitci na Mohaču 1526. godine.
Između dva sumarna popisa Zvorničkog sandžaka koji se organiziraju 1533. i 1548. godine, Osmanlije grade Atik (Carevu) džamiju i oko nje nastaje prva muslimanska Atik mahala.
Nedugo zatim, nastaju još četiri muslimanske mahale: Timur-hodžina, Isa-begova, Hisarije Ferhada sina Ahmedova i Mahala subaše Alije. Nastankom ovih mahala formirani su osnovni elementi za izgradnju jednoga grada u pravom smislu te riječi.
Već polovinom šesnaestog stoljeća Donja Tuzla doživljava ubrzani razvoj. Okolne mahale su se naslanjale na palanku: zapadno niz Jalu, istočno uz Jalu i sjeverno i južno na padinama okolnih brda. Ovako ubrzanom razvoju i prilično obimnoj prostorno-teritorijalnoj organizaciji Tuzle, od 1548. do 1572. godine, značajan doprinos zasigurno je dao najveći dobrotvor u njenoj dugoj historiji, Gazi Turali-beg, utemeljenjem institucije vakufa od vlastitih nekretnina i sredstava, prije svega značajnih urbano-arhitektonskih sadržaja.
Ne postoje tačni biografski podaci o Turali-begu, tako da nije poznat datum njegovog rođenja, mada se navodi da je bio sin Ejne-hana i pretpostavlja se da je rođen u Tuzli. Prvi put s njegovim se imenom susrećemo 1526. godine, kada je tokom čuvene Mohačke bitke bio jedan od najzaslužnijih u redovima osmanske vojske, a borio se zajedno sa Gazi Husrev-begom. Za svoje zasluge od sultana Sulejmana I Zakonodavca dobio je nagrade i titulu sandžak-bega, a do 1580. godine, kada je penzionisan, upravljao je u pet sandžaka i to u: Zvorničkom, Hercegovačkom, Sremskom, Smederevačkom i Bosanskom sandžaku.
Gazi Turali-beg sagradio je mekteb-ibtidaija, koji je bio poput osnovne škole. Mnogo je pažnje posvećivao kvalitetnom obrazovanju, i to ne samo muškaraca, nego i ženskih osoba, a mekteb je srušen 1945. godine. Sagradio je 38 dućana, a iz vlastitog imetka osnovao je kasu za pozajmicu zanatlijama za pokretanje zanata u iznosu od 300.000 srebrenih dirhema. To je, možemo reći, bila neka preteča bankarskih kredita, ali bez kamate. Također, doveo je prvi vodovod u grad, a voda je dolazila iz izvora Pašina glava u naselju Solina do njegove džamije, koju je narod prozvao još i Poljska džamije, jer je izgrađena u polju. Vodovod je bio dug četiri kilometra, a prilikom rekonstrukcije Turali-begove ulice 1999. godine, na dubini od 1,5 metara pronađeni su ostaci ovog vodovoda.
Osnivanjem institucije vakufa, Gazi Turali-beg je otvorio dvadeset četverogodišnju organizaciju javnih građevinskih radova u drugoj polovini šesnaestog stoljeća. Veliki dobrotvor, sa časnom titulom Gazije, utemeljitelj je grada i najveći dobrotvor u višestoljetnoj historiji Tuzle.
Gazi Turali-beg je udario temelje mnogim vrijednostima, a uspostavom institucije vakufa učinio Tuzlu gradom, čaršijom u pravom smislu te riječi. Svi segmenti Gazi Turali-begova vakufa zaslužuju posebnu elaboraciju jer su bili prvijenci u Donjoj Tuzli, pa i sama proizvodnja soli. U vrijeme osnivanja Gazi Turali-begovog vakufa carskim fermanom iz Istambula prvi put je utemeljen organizovani proces proizvodnje soli na lokalitetu Sonog trga.
Nije trebalo dugo, da značajni razvojni prosperitet Donje Tuzle prepozna Osmanska vlast, te carskom odlukom iz 1573. godine zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast premjesti iz Gornje u Donju Tuzlu. Osam godina kasnije (1581.), Donja Tuzla postaje sjedištem kadiluka i prvi put u svojoj višestoljetnoj historiji centrom sjeveroistočne Bosne. Prethodno su Srebrenica i Zvornik bili gradovi od većeg značaja u sjeveroističnoj Bosni. Do kraja 16. stoljeća u Donjoj Tuzli se formira osam mahala sa obije strane Jale, a odmah početkom 17. stoljeća još četiri mahale. Sve ove mahale su nastajale na vakufu i dobijale nazive po njihovim utemeljiteljima, odnosno osnivačima vakufa. Dvanaest džamija sa čitavim nizom vakufskih objekata činili su centralni dio svake mahale.
Slobodno možemo tvrditi da građevinski objekti Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli predstavljaju arhitektonske obrise koji umnogome određuju kostur grada Tuzle, od 16. stoljeća pa do danas, pogotovo imajući u vidu da ti objekti čine jezgru tuzlanske čaršije i Gazi Turali-begove (Poljske) mahale, dva najvažnija prostorna elementa grada.
izvor: Emir Šečić, tuzla.info
