BITKA KOD LITTLE BIGHORNA – Džordž Kaster i Bik Koji Sjedi
U bici kod Little Bighorna, koja se odigrala 25. juna 1876. u blizini rijeke Little Bighorn u tadašnjoj teritoriji Montana, združena indijanska plemena Sijuksa i Čejena pod vodstvom poglavica Bika Koji Sjedi i Ludog Konja porazila je savezne trupe koje je predvodio potpukovnik Džordž Armstrong Kaster. On je bio američki heroj iz građanskog rata (1861-1865) i imao je veliki ugled među doseljenicima na srednjem zapadu.
Tenzije između američkih domorodaca i doseljenika su rasle od otkrića zlata na indijanskim teritorijama. Vlada u Vašingtonu je dala rok indijancima da se presele u rezervate koji su za njih značili polaku ali sigurnu smrt. Kada su neka plemena propustila taj rok, američka vojska, uključujući Kastera i njegovu 7. konjičku, poslana je da ih prisilno preseli. Ovo je navelo mnoge indijance na otvorenu pobunu te napuštaju rezervate i pridružuju se Sijuksima i Čejenima u Montani. Kaster nije bio svjestan broja Indijanaca protiv kojih se trebao boriti.
Sredinom juna 1876. godine, tri kolone američkih vojnika krenule su na Indijance. Više od 1.200 Indijanaca odbacilo je nazad prvu kolonu 17. juna. Pet dana kasnije, general Alfred Teri je naredio 7. konjičkij Džordža Kastera da izvidi indijanske položaje kod Littele Bighorna. Ujutro 25. juna, Kaster se približio logoru i odlučio da nastavi dalje, umjesto da čeka na pojačanje.
Sredinom dana 25. juna, Kaster je sa 600 vojnika ušao u dolinu rijeke Rouzbud goneći grupu od 40 Indijanaca koji su ih vodili u zasjedu. Ignorišući naređenja da čeka pojačanje, odlučio je da napadne prije nego što je stiglo upozorenje o zasjedi u kojoj ga je čekalo 3500 Indijanaca spremnih da brane svoju zemlju i svoje porodice.
Uprkos Kasterovim očajničkim pokušajima da pregrupiše svoje ljude, brzo su bili opkoljeni. Dok su Indijanci zatvarali obruč, Kaster je naredio svojim ljudima da pucaju na svoje konje kako bi formirali zid koji bi ih branio od indijanske pucnjave. U roku od sat vremena, Kaster i svi njegovi vojnici su bili mrtvi.
Poslije bitke, Indijanci su došli i skinuli leševe i skalpirali sve uniformisane vojnike, vjerujući da će duša unakaženog tela biti primorana da hoda zemljom zauvjek i da ne može stići do neba. Zanimljivo je da su sa Kastera skinuli odjeću ali ga nisu skalpirali. On je nosio košulju umjesto plave uniforme, pa neki vjeruju da su Indijanci mislili da on nije vojnik.
Bitka za Little Bighorna, takođe nazvana Kasterova posljednja bitka, označila je najodlučniju pobjedu Indijanaca i najgori poraz američke vojske u dugom indijskom ratu. Smrt Kastera i njegovih ljudi razljutila je mnoge doseljenike Amerikance i potvrdila njihovu sliku o Indijancima kao divljim i krvožednim te su tražili osvetu za svog heroja. Američka vlada je ubrzo povećala svoje napore da pokori indijanska plemena. U roku od pet godina, gotovo svi Sijuksi i Čejeni su bili smješteni u rezervate.
Bik Koji Sjedi, iako je pobijedio Kasterovu vojsku, morao je da pobjegne u Kanadu gdje je ostao do 1881. kada je amnestiran od američke vlade. Neko vrijeme proveo je i u cirkusu Bufalo Bila. Ubila ga je indijanska policija 15. decembra 1890. u 59. godini života dok se opirao hapšenju zbog sumnji da je učestvovao u pobuni.