SVI AUTO-PUTEVI VODE U RIM – Rimske ceste na prostoru Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina je imala mrežu auto-puteva još prije 2000 godina
Jedan od osnovnih motiva rimskog osvajanja je bilo i bogatstvo ruda na bosanskohercegovačkom području, te je za što bolju eksploataciju prirodnih bogatstava odmah se prionulo izradi cesta. To je bilo potrebno i zbog povezivanja jadranske obale, time i Italije, sa Panonijom i Podunavljem. Preduslov za iskorištavanje rudnog bogatstva je uspostava komunikacija, pa su Rimljani odmah prišli njihovoj izgradnji. Zahvaljujući tome došlo je do značajnog ekonomskog prosperiteta.
Glavno ishodište cesta za Bosnu i Hercegovinu bili su Salona (Solin) i Narona (Vid kod Metkovića). Iz Salone su vodile tri magistrale:
– Salona – Ekrum (Obrovac) – Sabria (Glamoč) – Castra (Banja Luka) – Servitium (Bosanska Gradiška).
– Salona – Kamensko – Bosanski Petrovac – dolina Sane i dalje prema Savi.
– Salona – Tilorik (Trilj na Cetini) – Bistua Vetus (Bugojno) – Bistua Nova (Vitez) – Arduba (Vranduk) – Aqua S…(Ilidža kod Sarajeva) – Argentaria (Srebrenica).
Treći pravac se nazivao i Via Argentaria odnosno Srebrna cesta. Za vrijeme vladavine Rimskog carstva Argentaria (Srebrenica) je bila glavni centar za kovanje novca i jedna od najvecih kovačnica Rimskog Carstva.
Iz Narone su u unutrašnjost Bosne vodila dva pravca:
– Narona – Čapljina – dolina Neretve do Bijelog polja – Nevesinjsko polje – Boračko jezero – Konjic – Ivan planina – Sarajevsko polje – Romanija – Drinjača – dolina Drine i dalje nizvodno do Save.
– Narona – Čapljina – Klepci – Stolac – Gradac – Mosko – Panik i dalje prema istoku.
Zanimljivo je da se predviđena trasa koridora Vc od Sarajeva prema Mostaru svojim najvećim kreće upravo rimskom cestom preko planine Prenj.
Ceste gradi rimska vojska uz obilatu pomoć domaćeg stanovništva. Osim ovih pravaca postojali su i brojni drugi ogranci i krakovi ovih cesta.
Osim što su uspjeli sagraditi ove cestovne komunikacije, Rimljani su pokazali svoju sposobnost i u brzini gradnje, gdje se za primjer može navesti poznatih pet Dolabelinih cesta, koji je za nepunih 6 godina uspio izgraditi oko 400 rimskih milja (588 – 600 km) puta, što je nevjerovatno za onaj period, prvenstveno jer nisu imali mašineriju koju danas posjeduju graditelji cesta. To su bile kvalitetno urađene ceste koje će i dugo nakon odlaska Rimljana biti u upotrebi. Ceste su bilo popločane kaldrmom cijelom svojom dužinom i na njima su se nalazili svi prateći objekti koje jedna cesta zahtjeva: odmorišta, vojni punktovi, miljokazi, sa nasipima, usjecima, podzidinama.
Ceste su obično bile 3.5, do 4 m široke, dok su na stjenovitim putevima sužavane, tj. širina im je iznosila oko 1, 1.5 m. Ako znamo da je u to doba širina jednih zaprežnih kola bila oko jednog metra zaključujemo da je na prostoru Bosne i Hercegovine još prije 2000 godina postojala mreža autoputeva sa 4 trake.
Na ovim trasama izgrađena su mnoga antička naselja, a kasnije su se ovim putevima spuštali i Slaveni, te se vremenom razvila i srednjovjekovna bosanska država.
