DESET NAJKORUMPIRANIJIH POLITIČARA DVADESETOG VIJEKA

Oni su posezali za državnim novcem, ali i primali i mito kako bi iskoristili svoj položaj i moć na vlasti. Ali, kada se pročulo za korupciju, njihove diktature nisu završavale slavno. Iako su pokušali pobjeći pravdi, većini korumpiranih političara to nije uspjelo jer su svi na kraju završili na sudu i u zatvoru.

Saddam Hussein

Saddam Hussein je predsjedavao Irakom od 1979. do 2003. godine, a samo nekoliko sati prije američke agresije, naredio je Centralnoj banci Iraka da na njegov lični račun prebaci milijardu dolara. Prema istraživanju američkog Senata, Hussein je pronevjerio oko 21 milijardu dolara iz programa „Nafta za hranu“.

Slobodan Milošević

Milošević je bio predsjednik Srbije od 1989. do 1997, a poslije predsjednik Savezne Republike Jugoslavije do 2000. godine. Uhapšen je godinu dana kasnije zbog korupcije i zloupotrebe moći. Sudu za ratne zločine UN-a u Hagu predat je pod optužbom za zločine počinjene protiv čovječnosti i ilegalne upotrebe 2,1 milijardi dolara državnog novca, ali je umro prije nego što je donesena presuda.

Mobutu Sese Seko

Predsjedavao je Republikom Kongo gotovo tri decenije, od 1965. do 1997. godine, a za vrijeme njegovog diktatorskog režima Kongo je 1971. godine promijenio ime u Zair. Bio je poznat po nepotizmu i čestim odlascima u kupovinu u Pariz, na državni račun. Na taj je način Seko pronevjerio između četiri i 15 milijardi dolara. Narod je tokom njegove vladavine pretrpio visoku inflaciju, prekomjerne dugove i devalvaciju valute. Vojsku je 1991. godine iskoristio kako bi spriječio promjene, odnosno da vlast ne dijeli s čelnicima opozicije. U maju 1997. godine s vlasti su ga zbacili pobunjenici. Umro je u Maroku.

Ferdinand Marcos

Tokom njegove diktature od 1965. do 1986. godine filipinski dugovi su porasli s jedne na 25 milijardi dolara. Koristio se off-shore bankovnim računima kako bi državni novac prebacio na svoj lični. Postoje izvještaji da je iz državne riznice ukrao od pet do 10 milijardi dolara. Nezakonito bogatstvo stekao je preuzimanjem velikih privatnih kompanija, vladinim pozajmicama prijateljima i mitom privatnih kompanija. Umro je u egzilu na Havajima 1989. godine.

Spiro Agnew

S mesta zamjenika predsjednika SAD-a odstupio je 1973. godine, kada je savezna porota počela s opsežnom istragom. Na početku je poricao optužbe, ali je kasnije u dogovoru s Ministarstvom pravosuđa priznao krivicu iako mu nije suđeno zbog prevare Vlade. Sudija ga je kaznio s 10.000 dolara i tri godine uslovnog zatvora, ali je 1983. godine bio prisiljen da plati državi Meriland 268.482 dolara mita koje je primio.

Mohamed Suharto

Režim ovoga indonezijskog predsjednika koji je vladao od 1967. do 1998. godine smatra se najkorumpiranijim u 20. vijeku. On i njegova porodica kontrolisali su privatne kompanije i fondacije. Ostavku na dužnost podnio je nakon velikih protesta građana Indonezije. Procjenjuje se da je Suharto pronevjerio između 15 i 35 milijardi dolara tokom svoje 32-godišnje vladavine. Umro je 2008. zbog otkazivanja srca u 86. godini, a dvije godine kasnije indonezijski Vrhovni sud objavio je da je preuzeo 307 miliona dolara od jedne fondacije koju je utemeljio Suharto.

Randall Harold “Duke” Cunningham

Ovaj pilot ratne mornarice tokom Vijetnamskog rata, bio je član republikanaca u američkom Senatu od 1991. do 2005. godine, a priznao je da je uzeo najmanje 2,4 miliona dolara mita kao Kongresmen. S tim je novcem kupio vilu, stan, rols-rojs i jahtu. S dužnosti je odstupio 2005. godine, kada je i priznao krivicu, a godinu kasnije osuđen je na osam godina zatvora te mu je naloženo da vrati 1,8 miliona dolara. Iz zatvora je pušten u junu 2013. godine.

Budd Dwyer

Proglašen je krivim zbog uzimanja 300.000 dolara iz privatnih kompanija u zamenu za četiri miliona vrednih državnih ugovora. Bio je član republikanaca u Predstavničkom domu od 1965. do 1970, nakon čega je prešao u američki Senat gdje je bio do 1981. godine. Zatim je postao blagajnik Pensilvanije. Ubio se na konferenciji za novinare 22. januara 1987. godine.

Alberto Fujimori

Kada je u javnost procurila vijest o njegovoj korumpiranosti, ovaj 90. predsednik Perua otišao je u Japan. Osuđen je na 7,5 godina zatvora zbog pronevjere, te još šest godina zbog korupcije i mita. Sudilo mu se, takođe, i zbog narušavanja ljudskih prava, ubistva i otmice, zbog čega je osuđen na 25 godina zatvora. Japanci su odbijali da ga izruče peruanskim vlastima, ali je on neočekivano otišao u Čile, a njihov Vrhovni sud je Fudžimorija izručio Peruu u septembru 2007. godine.

Sani Abacha

Ovaj prvi čovjek Nigerije od 17. novembra 1993. do 8. juna 1998. godine, zajedno sa svojom porodicom ukrao je pet milijardi funti državnoh novca. Umro je 1998. godine u svojoj vili u Abudži zbog iznenadnog srčanog udara, iako postoje nepotvrđeni izvještaji da je otrovan. Američko Ministarstvo pravosuđa prošle godine je otkrilo da je on sa svojom grupom ilegalno “zamrznuo” 458 miliona dolara.