TOMISLAV II – posljednji hrvatski kralj
Malom broju ljudi poznato je da je Nezavisna Država Hrvatska zapravo bila kraljevina. Historijske činjenice govore da je Ante Pavelić, u sklopu dogovora s Mussolinijevom Italijom, 1941. godine kraljem NDH proglasio talijanskog vojvodu Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea Torina di Savoiu. Službeno kraljem NDH postaje 18. maja 1941. kada ga je u Rimu imenovao tadašnji kralj Italije Viktor Emanuel III, inače njegov rođak. Na taj način došlo je do krunisanja.
NDH i Mussolini vodili su mnoge pregovore kroz koje je i došlo do krunisanja. Pavelićeva ideja bila je da krunisanjem jednoga talijanskog člana kraljevske porodice stekne povoljnije uslove u pregovorima i pri uspostavljanju granica NDH. Kralj Italije je tada rekao u redu, poslat ćemo im vojvodu Aimonea i on će biti kralj Hrvatske.
Tomislav je bio član sporedne grane talijanske kraljevske porodice i kao takav s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja. Stoga se odlučio za vojnu karijeru tako da je 1939. postao odgovor u talijanskoj mornarici.
Osim odluke samog poglavnika NDH Pavelića da zatraži od talijanskog kralja da imenuje hrvatskog kralja (dakle, nije se tražio pristanak Pape, kakav je inače običaj u katoličkom svijetu), nije nikakvo drugo tijelo NDH odlučivalo o uspostavi monarhije u Hrvatskoj.
Njegova puna kraljevska titula glasila je: Kralj Hrvatske, Princ Bosne i Hercegovine, Vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, Vojvoda Aoste (od 1942.). Nakon primanja krune uzeo je ime Tomislav II, kao spomen na prvog hrvatskog kralja Tomislava.
Krunisanje je predviđeno u Tomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko dalmatinskoga pitanja (Rimski ugovori). Tomislav II osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom pomirenju. Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove lične sigurnosti. Nakon partizanskog ustanka je smatrao da ustaše nemaju podršku više od 10% stanovništva što je još više doprinijelo njegovom odbijanju da posjeti zemlju čiji je kralj bio.
S obzirom na način kako je Pavelić vladao, kralj Tomislav II nikada nije imao stvarnu vlast. Pavelić zapravo nikad nije namjeravao predati bilo kome vlast.
Tomislav II oženio se s Irenom, kćerkom grčkog kralja Konstantina I, s kojom je dobio sina Amadea (1943.), kojem je jedno od krsnih imena bilo Zvonimir (Amadeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir), a koji je automatizmom i prijestolonasljednik hrvatske krune.
Amione di Savoia titulu kralja NDH nosio je do 12. oktobra 1943. Kapitulacijom Italije Tomislav II se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s rođakom talijanskim kraljem Viktorom Emanuelom III, prvo sklonio na jug Italije. U tom bijegu napustio je ženu i sina koji su ubrzo pali u njemačko zarobljeništvo i do kraja rata bili zarobljeni u Austriji.
Ukidanjem monarhije u Italiji, što je izglasano na referendumu 1946. godine, svi muški članovi kraljevske porodice morali su napustiti zemlju. Tada Tomislav II emigrira u Argentinu gdje umire 29. januara 1948. u 58. godini života.
Princ Amadeo Zvonimir je umro u Italiji 1. juna 2021. ne dočekavši da Franjo Tuđman, poput Ante Pavelića, pokaže monarhističke ambicije za Hrvatsku.
