SULTANIJA KÖSEM – Bošnjakinja na čelu Osmanskog carstva
Haseki Mahpejker Kösem sultanija) bila je jedna od najmoćnijih žena u historiji Osmanskog carstva. Kösem je bila bošnjačkog ili grčkog porijekla. Pretpostavka o grčkom porijeklu je mnogim historičarima upitna, najprije zbog činjenice da se previše biografskih podataka podudara sa podacima sultanije Hurem, supruge sultana Sulejmana I Kanunija. S obzirom da su obje sultanije nosile titulu haseki-sultan, nije neobično da su ih historičari mijenjali, sumnju dodatno povećava to da se Kösem pripisuje ime Anastasija i da je kćerka pravoslavnog sveštenika, što su, ustvari, biografski podaci za Hurem. Pretpostavku o bošnjačkom porijeklu povećava činjenica da ju je iz Bosne u Istanbul poslao bosanski beglerbeg Dželali Hasan-paša, i da su u vrijeme njene najveće moći ključne uloge u Carstvu obavljali upravo Bošnjaci.
Rođena je 1589. ili 1590. Poslana je, od strane bosanskog beglerbega, kao poklon sultanu. Imala je 15 godina kada stigla u Carigrad, gdje je na početku bila izložena raznim torturama, ali je vremenom shvatila da je jedini spas od mučenja postati sultanija…
Tokom boravka u haremu privukla je pažnju petnaestogodišnjeg sultana Ahmeda svojom ljepotom i postepeno je od najdraže konkubine postala zakonski bračni drug. No, Kösem nije bio prva žena sultana Ahmeda. Grkinja po imenu Mahfiruz bila je njegova prva žena i majka njegovog prvog sina Osmana.
Strani savremenici Kösem, koji su bili na dvoru opisali su je kao vrlo lijepu i inteligentnu ženu koja ima mnogo talenata. Više puta se navodi da dobro pjeva i pleše, te govori i nekoliko stranih jezika.
Kösem je Ahmetu rodila osmero djece, četiri sina i četiri kćeri. Ona je Ahmetu najprije rodila sina Mehmeda 1605., pa potom kćerku Ajše krajem iste 1605. godine, zatim kćerku Fatmu 1606. godine, 1608. je rodila kćerku Gevherhan, te 1612. i sina Murata. Nakon dvije godine pauze, 1614. godine rađa blizance, sina Kasima i kćerku Atike, a 1615. godine ona rađa svoje posljednje dijete, sina Ibrahima.
Sultan Ahmed je umro 22. novembra 1617. godine, od posljedice tifusa, sa svega 27 godina. U strahu od pogubljenja svoje djece, Kösem inicira postavljanje Ahmedovog polubrata Mustafe na prijesto. Naime, u Osmanskom carstvu bio je običaj da novi sultan nastavi ubistvo svoje braće kako ga ne bi svrgnuli sa čela države. Taj običaj je prvi dokinuo baš sultan Ahmed poštedivši život svom bratu Mustafi.
Mustafa zaista dolazi na prijesto između ostalog i jer je Ahmedov najstariji sin Osman bio premlad, mada kada je Ahmed umro Osman je imao 13 godina, a baš onoliko godina sa koliko je i sam Ahmed došao na prijesto.
Kösem je uspjela uvjeriti novog sultana u njegovu odanost njemu.
Ipak, zbog Mustafinog lošeg mentalnog stanja i nemogućnosti da vlada državom, sljedeće godine dolazi do puča kojim se on smjenjuje a ustoličen je Osman II.
Osman II nije bio toliko blagonaklon prema svojoj braći kako njegov otac i čekao je priliku da ih se riješi. Prema izvorima, Kösemin sin princ Mehmed je podržao jednu grupu koja se bunila protiv vladavine Osmana II. Mehmed im je navodno slao novac i govorio im je da ne odustaju od pobune. Kada je sultan Osman II čuo za ovo, odmah je zatražio fetvu (ferman) za pogubljenje princa Mehmeda od šejh-ul-islama Esata efendije, ali mu je on nije dao, zbog čega je bio uklonjen sa pozicije šejh-ul-islama. Novi šejh-ul-islam je odobrio zahtjev za pogubljenje, i princ Mehmed je zadavljen 12. januara 1621. godine, po naredbi sultana Osmana. Mehmed je sahranjen u turbetu svog oca, sultana Ahmeda u Plavoj džamiji.
Osman je 1622. godine svrgnut je sa prijestola usljed velike pobune janjičara, jer je Osman želio da ih zamjeni novom savremenom vojskom. Pobunu je potakla sultanija Kösem. Osman je svrgnut i okrutno pogubljen, a Mustafa je ponovno postao vladar.
No ovaj put nije dugo ostao na prijestolju. Vidjevši da se mentalno stanje padišaha nije promijenilo, i da je nezainteresovan da vlada, državno čelo i vojska je Mustafu ponovo svrgnula. Mustafina majka je pristala na svrgavanje, pod uslovom da se njegov život poštedi, što je bilo ispunjeno, Mustafa je poslat u staru palatu gdje je ostao do smrti.
Na prijesto je došao jedanaestogodišnji Murat IV, sin sultana Ahmeda I i sultanije Kösem. Kako Murat nije mogao samostalno vladati, Kösem je postala njegov regent i primila počasnu titulu valide sultanije. U praksi je to značilo da je Kösem postala prva žena vladarka cijelog Osmanskog carstva. U to vrijeme došlo je do pojave korupcije u samom državnom vrhu i tiranije kod okolne vlastele. Korupcija je bila toliko prisutna da su u nekim mjestima vladale i čitave familije.
Vladavina Kösem sultanije trajala je od 1623. do 1632. godine od kada Murat vlada samostalno. Murat IV je 1635. godine pogubio svog polubrata princa Bajazita jer ga tokom vježbanja zbacio s konja. Muratov rođeni brat, princ Kasim je bio prilično ambiciozan i Murat se uplašio da bi mogao da digne pobunu, pa je naredio njegovo pogubljenje 1638. godine. Sultanija Kösem je uspjela da spriječi Murata da ne pogubi i svog najmlađeg brata, princa Ibrahima, pravdajući da je Ibrahim i suviše lud da bi bio prijetnja po prijesto.
Godine 1640., u dobi od 28 godina, ne obezbijedivši nasljednike, sultan Murat IV umire. Nakon njegove smrti, jedini preživjeli od njegove braće bio je Ibrahim, koji je postao osmanski sultan.
Na samrtnoj postelji izdao je naređenje da se Ibrahim zadavi, ali ta naredba nije izvršena zato što bi to označilo kraj muške linije Osmanske dinastije.
U početku Ibrahimove vladavine Kösem je zapravo i dalje vodila cijelu zemlju. No, uskoro se odnos između njih počeo pogoršavati, uglavnom zbog lošeg upravljanja. Nezadovoljstvo sultanom rezultiralo je pobunom janjičara 1648. godine. Ibrahim su svrgnuli i ubili nekoliko dana kasnije. Njegov šestogodišnji sin Mehmed IV postao je novi vladar, njegova majka je bila dvadesetogodišnja i neiskusna dvorskim intrigama Turhan Hatidže. Stoga je njegova nana Kösem uspjela ukloniti Turhan Hatidže s vlasti, postavši regent mladog vladara. Međutim, Mehmedova majka nije se pomirila s svojim položajem. Postepeno je njezin uticaj na dvoru počeo rasti, što je rezultiralo ozbiljnom političkom borbom između nje i Kösem.
Nakon što je Turhan Hatidže ubrzano ojačala, Kösem je odlučila organizovati državni udar uz pomoć janjičara i ukloniti Mehmeda IV a na njegovo mjesto dovesti drugog unuka Sulejmana jer je imala snažan utjecaj na njegovu majku. Međutim, jedan od Turhaninih špijuna odmah ju je obavijestio o Köseminim namjerama. Shvatajući prijetnju, Turhan je odlučila krenuti u kontraakciju. Dvadeset vojnika je 3. septembra 1651. provalilo u palaču Kösem, gdje su je zadavili. Smrt Kösem sultanije postala je olakšanje za mnoge njezine neprijatelje. Sahranjena je istog dana bez ikakve ceremonije uz supruga Ahmeda i sina Murata IV.
