KRALJICA KATARINA KOSAČA – najpoznatija Hercegovka u historiji Bosne
Pretposljednja bosanska kraljica bila je kćerka velikog vojvode bosanskog, hercega Stjepana Vukčića Kosače, gospodara Huma.
Najpoznatija ženska ličnost srednjovjekovne bosanske historije i najtragičniji član domaće dinastije Kotromanića.
Katarina je rođena 1424. godine u Blagaju iznad vrela Bune u Humu, kao prvo dijete hercega Stjepana Vukčića. Majka joj je bila Jelena, kćerka Balše III iz Zete (današnja Crna Gora).
Kad je navršila 22 godine zaprosio ju je kralj Tomaš i tako je postala bosanska kraljica.
Kao blaga, dobre naravi i uvijek spremna da svima priskoći u pomoć, postala je omiljena kako na dvoru tako i u narodu. Rodila je dvoje djece – sina Sigismunda i kćerku Katarinu.
Katarina je ostala udovica u 37. godini života, s dvoje nejake djece. Novi kralj Stjepan Tomašević, njezin pastorak, nije joj bio sklon. Od tada je provodila veći dio vremena izvan dvora na Bobovcu. Uglavnom je boravila na Kozogradu iznad Fojnice. Tu ju je zatekao i prodor Osmanlija 1463.
Ona se uspjela probiti kroz osmansku opsadu i preko planina stigla u Dubrovnik pa se tako spasila. Godine 1465. napustila je Dubrovnik i preselila se u Rim. Od pape je dobijala mjesečnu naknadu u iznosu od 120 dukata.
Ostatak života je posvetila u potrazi za djecom. Kada je na kraju čula da su joj djeca primila islam i da ih vjerojatno neće nikada više vidjeti, od bola i tuge je pala u bolesničku postelju.
U njenom životu prožimale su se čak četiri vjeroispovijesti: bogumilska (otac), pravoslavna (majka), katolička (muž) i islamska (djeca). Otac joj je bio gorljivi bogumil pa je po rođenju i ona pripadala toj vjeri. S pravoslavljem je bila povezana preko svoje majke koja je poticala iz zetske (crnogorske) velikaške kuće Balšića, i babe koja je bila srpska princeza. Udajom je, pak, postala katolkinja i u toj vjeri je živjela do smrti. Njena djeca, Katarina i Sigismund su, nakon što su ih Osmanlije zarobili i odveli u Tursku, primili islam i čitav život su proveli u toj vjeri.
Izrazila je želju da se sahrani u crkvi Ara Celi (u centru Rima), a za uređenje grobnice odredila je iznos od 200 dukata.
Umrla je 25. oktobra 1478. godine kao izbjeglica u tuđoj zemlji, daleko od svog ognjišta i domovine.
Grobnica joj je postavljena ispred glavnog oltara spomenute crkve. Na nju je položena nadgrobna ploča ukrašena kraljičinim likom u prirodnoj veličini. S jedne strane, u visini glave je grb bosanske dinastije, a s druge strane je grb Kosača, kojima je pripadala od rođenja.
Prvobitni natpis na nadgrobnoj ploči je bio ispisan bosančicom koji je prilikom rekonstrukcije crkve zamijenjen latiničnom.
Katarinina djeca su čitav život proživjela u Turskoj. Princ Sigismund je po primitku islama dobio ime Ishak, po ocu nazvan “Kraloglu”, to jest Kraljević. Godine 1487. spominje se kao sandžakbeg od Karasija u Maloj Aziji. Nema drugih podataka o njemu. Ne zna se kada je umro, da li je iza sebe ostavio potomke i gdje mu je grob.
Princeza Katarina je primila islam, ali gdje je živjela, za koga se udala i druge pojedinosti, nisu poznate. Bez sumnje je za muža imala osobu koja je bila dostojna njenog ranga, kao nekadašnje bosanske princeze. Po nekim podacima živjela je u Skoplju, gdje joj se nalazilo turbe, za koje se kod tamošnjeg naroda veže predanje da u njemu leži “kraljeva kći”, to jest kraljevna, odnosno bosanska princeza.
