ALIJA IZETBEGOVIĆ – nepobitne historijske činjenice
Alija Izetbegović je prvi predsjednik nezavisne i samostalne Republike Bosne i Hercegovine, i nedvosmisleno jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog doba, simbol borbe Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokraciju, ljudska prava, i slobodu svakog čovjeka. Rođen je 08. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Na ahiret je preselio 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Uvijek će biti onih koji će ga voljeti i onih koji će ga mrziti. Međutim, postoje određene nepobitne historijske činjenice koje su čvrste kao beton:
- Unatoč planu iz Karađorđeva, Velika Srbija nije ostvarena i Bošnjaci nisu nestali sa lica zemlje;
- Unatoč agresorskoj vojnoj premoći i embargu na oružje, Armija Republike Bosne i Hercegovine je uspjela da odbrani Bosnu i Hercegovinu u njenim prijeratnim granicama, onako herojski, tako da se otpor čuo do neba;
- Unatoč genocidu, stravičnim zločinima i razaranjima koje su počinile agresorske strane (Hrvatska i Srbija), Alija Izetbegović nikada nije naredio osvetu niti da se uzvraća istom mjerom;
- Unatoč dvostrukoj agresiji, iza Alije Izetbegovića je ipak ostala država Bosna i Hercegovina, ma kakva ona bila. A kada se pogleda protiv koga i na koji način se moralo boriti i braniti, mi smo ipak vojni i moralni pobjednici!
Alija Izetbegović je bio predsjednik i vrhovni komandant malog naroda bez vojske i oružja, napadnutog iz vana od strane dvostrukog agresora i izdanog iznutra od svojih komšija, ostavljenog od strane svijeta da nestane preko noći bez ispaljenog metka, ali…, nisu dušmani znali koliko je taj mali narod prkosan! Niti su znali kakvog vođu taj narod ima.
Ovo su neke od njegovih najvažnijih poruka:
“Mislim da bi plate ministara trebale da budu takve da se od njih može živjeti. Niko ne bi trebao u ovom vremenu da se kapitalizira niti da mu išta ostaje… To je u ovom momentu sramna stvar. Ta nepravda će nam se obiti o glavu jednog dana…”
“Lice koje ima (ili član njegove uže porodice ima) privatnu firmu, ne može biti ni na kakvoj važnijoj državnoj funkciji. Neka se bavi firmom.”
“Ne treba dozvoliti da pojedinci budu u upravnim odborima više firmi i ustanova.”
“Političari treba da voze golfove i ništa više!”
”Ja neću islamsku republiku, ali ja hoću da se islam održi na ovim krajevima, pa kome pravo kome krivo!”
“lzbjegavajte bogataše. Ima ljudi koji su se obogatili. Mi ne znamo kako su oni došli do tih para. Po svemu sudeći, ne baš pošteno… Nek nam u vrhu Stranke ne sjede ljudi koji se voze skupim kolima, ili imaju lanac radnji, i sl. Stavite tamo one ljude koji su se istakli u borbi, koji su skromni i kojima nema narod šta da prigovori.”
“Ljudi će relativno brzo zaboraviti granate, kao da ih nikada nije bilo, jer će se suočiti sa novim problemima koje mir donosi: posao, plate, stanovi, različite nepravde.”
“Da nije bilo SDA, Bosna bi danas bila ili provincija velike Srbije, ili bi bila uništena. Od te sudbine ne bi je mogao spasiti SDP, a neke minorne stranke još manje.”
“Nemojte nikada dopustiti da Stranka dođe u ruke dvije vrste ljudi: činovnika i tijesnih i uskogrudih ljudi. Ako se dogodi prvo, umjesto stranke imat ćemo samo organizaciju, puki mehanizam za očuvanje vlasti, lišen idejne sadržine. Ako se dogodi ovo drugo, Stranka će prestati biti ono što je bila i što je i danas: veliki pokret bošnjačkog naroda širom planete. Ona će se postepeno pretvarati u sve manju grupu ljudi koja će tvrdoglavo nametati svoje ideje bez veze sa potrebama naroda i bez veze sa prostorom i vremenom u kojem živimo…”
“Moramo se osloboditi shvatanja da se bez rada i škole može nešto postići. To su dječije bolesti mladih i neiskusnih pokreta. Trebamo ih što prije preboljeti i sazreti.”
“Protiv novinara koji su spremni da lažu, nema lijeka u demokratskoj državi, osim odgajanja naroda i podizanja opće kulture, da bi sami ljudi mogli razlikovati istinu i laž, dobro i zlo. Ali to ne može učiniti politika, može samo kultura.”
Ostaće zapamćena izjava Richarda Holbruka, tvorca Dejtonskog sporazuma: “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.“
Neka je vječni rahmet njegovoj duši.
