ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1908. GODINE
Car i Kralj Franc Jozef I je 5. oktobra 1908. godine potpisao dokumente o aneksiji Bosne i Hercegovine. Oni su u štampi objavljeni 6. oktobra a u službenim novinama Wiener Zeitung 7. oktobra 1908. godine što se uzima kao zvaničan datum proglašenja aneksije. Izdat je i akt o povlačenju vojske iz Novopazarskog sandžaka kao akt velikodušnosti, čime je Sandžak odvojen od Bosne i Hercegovine. Car i Kralj se narodima Bosne i Hercegovine obratio putem proglasa.
Aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, bila je nastavak procesa koji je započet Berlinskim kongresom 1878. godine, kojim su formalno, Bosna i Hercegovina bile pod osmanskim suverenitetom, ali u stvarnosti, pod austro-ugarskom okupacijom. Okolnosti koje su inicirale Austro-Ugarsku na pripojenje bili su revolucionarni događaji u Osmanskom carstvu i mlado-turska revolucija 25. jula 1908. godine. Pobunjenici su prilikom te revolucije natjerali sultana da ponovo uvede stari Ustav, te sazove Parlament sa izabranim zastupnicima iz svih krajeva, što je uključivalo i Bosnu i Hercegovinu, jer su one formalno bile dio osmanske teritorije. Izbor predstavnika za Parlament u Beču su shvatili kao prijetnju prevlasti Istanbula, te su hitno donijeli Dekret, kojim su pripojili Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj monarhiji.
Austro-Ugarska je 26. februara 1909. postigla dogovor sa Osmanskim carstvom u kome se obavezala na isplatu 2,5 miliona turskih funti (54 miliona austro-ugarskih krunâ) u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine.
Srbiji je aneksija izazvala veliku zabrinutost, jer se osjećalo da Austrija time učvršćuje svoj položaj na Balkanu. Tako je ugrožavala sve nade u stvaranje buduće velikosrpske države.
Proglas o aneksiji objavljen je u srijedu, 7. oktobra 1908. godine u 120. broju Sarajevskog lista:
Zvanično:
Proglas
na
Narod Bosne i Hercegovine
Mi Franjo Josif I.,
Car Austrijski, Kralj Češki itd. i Apostolski
Kralj Ugarski
stanovnicima Bosne i Hercegovine:
Kad je ono prije jednog pokoljenja Naša vojska prekoračila granice Vašijeh zemalja, dano Vam je uvjerenje, da nijesu došli kao dušmani, nego kao Vaši prijatelji s čvrstom voljom, da uklone sva zla, koja su Vašu domovinu godinama teško pritiskala.
Ova riječ, dana Vam u onome ozbiljnome trenutku, pošteno je odista održana. Naša vlada se uvijek ozbiljno trudila, da, u miru i zakonitosti marljivo radeći, Vašu domovinu privede srećnijoj budućnosti.
I Mi, na našu veliku radost, smijemo slobodno reći: sjeme, što je bačeno u brazde podrivanoga tla, bogatom je nikli istjeralo. I Vi isti morate to kao blagodat osjećati: da su namjesto sile i zuluma stupili red i sigurnost, da se rad i život nalaze u stalnom razvitku, da se oplemenjujući uticaj umnožene obrazovanosti pokazao i da se pod zaštitom uregjene uprave može svak plodovima svoga rada veseliti.
Sviju Nas je ozbiljna dužnost, da ovijem putem neumorno naprijed koračamo.
Imajući tu metu pred oočima držimo da je došlo vrijeme, da stanovnicima obiju zemalja ukažemo nov dokaz Naše vjere u njihovu političku zrelost. Da bi Bosnu i Hercegovinu podigli na viši stepen političkoga života, odlučili smo Se podijeliti objema zemljama konstitucionalne ustanove – koje će odgovarati njihovijem prilikama i zajedničkijem interesima – i stvoriti na taj način zakonsku podlogu za predstavništvo njihovijeh želja i koristi.
Neka se sluša i Vaša riječ, kad se unaprijed uzodlučuje o stvarima Vaše domovine, koja će kao i dosada imati svoju zasebnu upravu.
No prvi je neophodni uslov za uvagjanje ove zemaljske ustavnosti: opredjelenje jasna i nesumnjiva pravnog položaja obiju zemalja. S toga razloga, a i držeći na pameti one veze, koje su u starijem vremenima postojale izmegju naših dičnijeh Predaka na uagrskome prestolu i ovijeh zemalja, protežemo i Mi prava Naše suverenosti na Bosnu i Hercegovinu i hoćemo, da se i na ove zemlje primjenjuje red našljedstva, koji vrijedi i za Našu kuću.
Tako će stanovnici obiju zemalja postati učesnici u svijem onijem dobročinstvima, što ih može pružiti trajno učvršćenje njihove dosadanje veze. Novi će poredak biti jamstvo, da će kultura i blagostanje u Vašoj domovini naći sigurno ognjište.
Bosanci i Hercegovci!
Megju mnogijem brigama, koje Naš presto okružuju, ne će unaprijed biti pošljednja ona za Vaše materijalno i duhovno dobro. Viša misao jednakoga prava sviju pred zakonom; sudjelovanje pri donošenju zakona i u upravi zemlje; jednaka zaštita sviju vjeroispovijesti jezika i nacionalne svojstvenosti – sva ova visoka dobra uživaćete u punoj mjeri.
Sloboda pojedinca i dobro cjeline biće zvijezda vodilja Naše vlade za obadvije zemlje.
Vi ćete se zato podsigurno pokazati dostojni povjerenja, koje se u Vas polaže odanošću i vjernošću prema Nama i Našemu domu. I tako se Mi nadamo, da će plemeniti sklad izmegju vladara i naroda, taj najdragocjeniji zalog svega državnoga napretka, Naš zajedničli rad uvijek pratiti.
Dano u Našem kraljevskom glavnom i prestonom gradu Budim-Pešti.
Franjo Josif s.r.
Na slici: stanovnici Sarajeva čitaju Proglas o pripajanju Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. Upravo na ovom mjestu, nepunih šest godina kasnije, teroristi Mlade Bosne će izvršiti atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu.
