AYRTON SENNA – smrt “Kišnog čovjeka”
Ayrton Senna je bio jedan od najvećih vozača Formule 1. Prvog maja 1994. godine u Imoli u trci za Grand Prix San Marina, 34-godišnji Ayrton Senna nije završio svoju 162. utrku. To je bio crni završetak užasnog vikenda, smrt Senne nakon sretnog spasa za Rubensa Barichella i smrti Rolanda Ratzenberga.
Senna je bio veoma uspješan vozač nakon decenije učešća u najvećem cirkusu na svijetu. Odvozio je 161 Grand Prix, a od toga je sa početne pozicije startao šezdeset pet puta, što je neuporediv drugi vozač u dotadašnjoj historiji Formule 1. Osvojio je tri svjetska prvenstva i imao ukupno 41 pobjedu. Zvali su ga „kišni čovjek“ jer je njegova vještina bila upravo na mokrim stazama. Međutim, 1. maja 1994. godine kiša nije padala. Nije bio voljen od svih, ali je bio veoma poštovan. Senna je pokušavao da formira Udruženje vozača da bi vozačima Formule 1 dali veću moć da primoraju dizajnere bolida na veću sigurnost. Bio je veoma zabrinut zbog pitanja sigurnosti trkača, a smrt Ratzenberga dovela je rizik njegovog sporta vrlo blizu njega. Otkako se Senna takmičio u Formuli 1 niko nije poginuo, tako da ni on nije imao svijest o pogibiji tokom vožnje. Oni koji su dobro poznavali Sennu rekli su kako je bio pogođen smrću Ratzenbergera i kako nije bio dobro prije trke. U telefonskom pozivu svojoj devojci veče ranije, on je nagovjestio da ne želi da se trka sutradan, ali morao je zato što je to bio njegov posao.
Vikend u Imoli nije bio prijatan za bilo koga, uključujući i Sennu. Prvog dana treninga, Rubens Barichello, vozač Jordana, udario je ivičnjak u šikani, i preletio sa svojim bolidom preko gumene barijere i udario u ogradu. Dok je bolid izgledao užasno, on se izvukao samo sa slomljenim nosom i malim povredama. Prvog dana kvalifikacija, malo poznati novajlija, Roland Ratzenberger je poginuo kada je njegov bolid Simtek izletio sa staze i udario u betonsku prepreku pri brzini od oko 200 km/h. Bila su još dva sudara tokom treninga pa se s razlogom postavljalo pitanje o sigurnosti glavne utrke. Trka je prvih nekoliko krugova morala biti pod pratnjom „safety cara“ jer je Lotus, koji je vozio Pedro Lamy, udario je u Benetona JJ Lehta, koji je zaustavio trku. Debris je da bi izbjegao ovaj sudar skrenuo sa staze, udario u ogradu i povrijedio devet gledalaca.
U krivini Tamburello, prvi put nakon starta, Schumacher je vidio zadnji dio bolida Senne. Kasnije je na sudu izjavio i da je Sennin bolid izgledao vrlo nestabilano. Sljedeći, sedmi krug, Senna je izgubio kontrolu nad bolidom pri brzini od 300 km/h, preskočio ivičnjak i udario u nezaštićeni betonski zid pod oštrim uglom.
Senna je neposredno prije udara uspio da uspori na 130 km/h, ali i sa snagom automobila, to nije bilo dovoljno, iako je sigurnosna kamera u bolidu ostala u velikoj meri netaknuta.
Prednja ovjes na bolidu se polomio, a prednji točak i dio ovjesa došli su oko strane kokpita koji je udario Sennu u glavu. Nakon udara okrenuo se i zaustavio. Čim se bolid zaustavio, Senna je ostao nepomičan u kokpitu. Glava mu je bila nepomična i nagnuta na stranu. Kola hitne pomoći su bili su na licu mjesta za minut i ljekari su učinili sve što su mogli. Senna je proglašen mrtvim prije kraja trke.
Tri dana kasnije Brazilci su se oprostili od Senne u njegovom rodnom Sao Paolu. Na trideset kilometara dugom putu, od aerodroma do gradskog parlamenta, bilo je oko milion ljudi. Čekali su da prođe vozilo sa tijelom Sene. Njegova smrt je od strane većine Brazilaca smatrana nacionalnom tragedijom. Senna je pokopan na groblju „Cemetrio do Morumbi”.
Tačan uzrok Sennine nesreće nikada nije razjašnjen. Sud i intenzivna istraga nisu uspjeli da otkriju koji je faktor uzrokovao nestabilnost bolida. Frank Williams i dva njegovog inženjera su se suočili sa optužbama za ubistvo, kao i dva službenika. Ništa se nije moglo dokazati i optužbe su odbačene.
Bez obzira na stvarni uzrok nesreće, Sennina smrt je donijela veliku promjenu u propisima Formule 1. Staze su postali sigurnije i šire a bolidi su bezbjedniji i sporiji. Dizajn kokpita sada pruža daleko više zaštite vozaču, i dvostruko je jači od prethodnih godina. Poboljšana zaštita od udara je poboljšana, a automobilska industrija mora pokazati da je uložen napor da se smanji šansa da se u slučaju nesreće nosač prednjeg točka otkine i udari vozača. Sljedeće godine, veličina motora smanjena je sa 3,5 litra na 3 litra kako bi se smanjila brzina vozila, konfiguracija motora koja važi i danas. Staza u Imoli više nije korištena za trke Formule 1.
Ayrton Senna je u decembru 2009. godine proglašen najboljim vozačem svih vremena u izboru svojih kolega vozača koji je proveo britanski magazin Autosport. U izboru je učestvovalo 217 sadašnjih i bivših vozača F1 koji su ukupno sakupili 9.194 nastupa u formuli 1, te ukupno 270 pobjeda.
Senna se po izboru kolega našao ispred Michaela Schumachera i Juana Manuela Fangije. Među pet najboljih su i Alain Prost i Jim Clark.
