BANJALUČKI ZEMLJOTRES 1969. GODINE
Zemljotres u Banja Luci koji se desio 27. oktobra 1969. godine bio je jačine 8° po Merkalijevoj, ili 6° po Rihterovoj skali. Počeo je neuobičajeno jakim „prethodnim udarom“ u nedjelju, 26. oktobra u 16:35 sati. Podrhtavanje tla se nastavilo do sutradan, kad je novi još razorniji zemljotres potresao Banja Luku. To se dogodilo u ponedjeljak, 27. oktobra 1969. godine u 08:53 sati. Hipocentar je bio 20 kilometara ispod grada.
Zemljotres je 1969. devastirao grad. Poginulo je 15 Banjalučana, a 1.117 su bili teže i lakše ozlijeđeni. Veća nesreća je bila spriječena odlukom gradskih vlasti da se zbog zemljotresa dan ranije proglasi neradni dan pa djeca nisu otišla u škole ni radnici na posao.
Materijalna šteta je bila ogromna. Zemljotres je sravnio sa zemljom ili nepopravljivo oštetio hiljade privrednih objekata, javnih i stambenih zgrada, puteva, mostova. Velika oštećenja nanesena su školskim, kulturnim, zdravstvenim, društvenim i objektima javne uprave administracije.
Privreda je pretrpila značajne gubitke. Sva preduzeća su naredni period radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su potuno prestala sa proizvodnjom. Autobusi su iz Banje Luke odvezli osnovce i srednjoškolce koji su, skoro započetu, školsku godinu završili u raznim krajevima bivše Jugoslavije.
Nakon zemljotresa Banja Luka je pocela drastično mijenjati svoj izgled i stanovništvo. Do zemljotresa 1969 Banja Luka su činila naselja: Novoselija, Šeher, Hiseta, Mejdan, Pobrđe i uži centar. Onda je započela obnova banjalučke infrastrukture te prava euforija gradnje novih stambenih naselja na ledinama oko centra grada. Banja Luka je za nekoliko godina postala bogatija za mnoga moderna zdanja, pa i čitava urbana naselja: Borik, Nova Varoš, Starčevica, Obilićevo, Rosulje, Paprikovac, Petrićevac. Grade se i kasarne u samom gradu dok se na Manjači gradi ogroman tenkovski poligon za potrebe bivše JNA.
Naravno, niko normalan ne bio bio protiv gradnje novih stambenih i poslovnih objekata, niko normalan nije protiv razvoja grada i njegove privrede, ali ovdje nije u pitanju tako nešto. U pitanju je, zapravo, prava demografska eksplozija koje je pogodila Banja Luku.
U navedena naselja useljavaju se stanovnici sa Manjače i 25.000 oficira bivše JNA (sa porodicama) uglavnom iz Srbije i Crne Gore. Njihov broj u Banja Luci za vrijeme SFRJ je porastao za 650%. Od 10.861 prema popisu iz 1948 do 70.155 koliko ih je bilo prema popisu iz 1991. godine. Naravno, najveći broj je doseljen nakon zemljotresa 1969. godine.
Ubijanje šehera je nastavljeno i skoro dovršeno u posljednjoj ageresiji kada su iz njega protjerani Bošnjaci i Hrvati, od kojih se vrlo mali broj nakon agresije vratio u svoj Grad.
