BOBOVAC – prijestolnica bosanskih kraljeva
Kraljevski grad Bobovac je smješten u brdima srednje Bosne na području gdje graniče općine Kakanj i Vareš. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima oko 1350. godine. Na Bobovcu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela u kojoj su sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš.
Sagrađen sredinom XIV vijeka grad Bobovac je bio najznačajnija utvrda srednjovjekovne Bosne. Status prijestolnice srednjovjekovne Bosne Bobovac je dobio u vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića (1322-1353) i to je ostao do zadnjih dana bosanski državne samostalnosti 1463. godine kada su ga zaposjele Osmanlije. Bobovac je bio ključ bosanskog kraljevstva.
Grad je kao kraljevsko sjedište bio administrativno–vojni centar bosanske države, a u njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Zahvaljujući položaju i opremljenosti važio je za najbolje utvrđeni bosanski srednjovjekovni grad. Po zauzeću 1463. godine grad Bobovac je razoren, a zatim su Osmanlije na ruševinama kraljevskog dvora podigle neophodne objekte za njihov boravak u gradu u kojem su boravili do 1626. kada je napušten.
Činili su ga kraljevski dvor na jugu u funkciji citadele, glavna ulica, kompleks sakralnih objekata na Crkvici, stambeno naselje unutar bedema. Predgrađe – manje naselje izvan gradskih bedema i tzv. Grad-naselje trgovačko-zanatskog karaktera (podgrđe) ispred sjeverne kapije.
Na Bobovcu su otkrivene četiri građevine koje imaju karakter palača. Tri se nalaze na prostoru kraljevskog dvora, dok je četvrta smještena na istočnom dijelu terase Crkvice. Ovaj prostor je imao sakralno-klutni karakter o čemu nam svjedoči postojanje dviju crkava sa grobljem oko njih, ali i sam naziv Crkvice. Palača je služila za stanovanje svećenika franjevaca.
Velika crkva je građena u posljednjim godinama postojanja bosanske srenjovjekovne države. Tačnije datiranje gradnje spada u vrijeme vladavine kralja Stjepana Tomaša. Crkva nikada nije bila izgrađena više od temelja jer je njenu konačnu izgradnju spriječilo osmansko osvajanje Bosne 1463.
U jedanaest kula na bobovačkim fortifikacijama zastupljeni su svi tipovi kula koje se javljaju u srednjovjekovnoj Bosni. Branič-kula na Visu – u sredini sjevernog zifa bedema, branila je pristup gradu sa sjevera, otkuda je prirodna zaštita bila najslabija. Arheološka iskopavanja na ovom lokalitetu potvridl su da je ova kula imala najmanje tri etaže a u ruševinama kule je pronađeno dosta keramike domaće proizvodnje.
Na lokalitetu Crkvice nalazila se i jedna kula kružne osnove. Svojom sjevernom stranom kula se naslanjala na grobnu kapelu, pa je sa njom činila jednu grandioznu graditeljsku cjelinu. Od ove kule ostali su samo temelji pa se može zaključiti da je namjerno porušena, a kasnije dodatno razorena i od strane kopača blaga.
Dvije kule različitih konstrukcija vršile su ulogu kapijskih – ulaznih kula na Bobovcu. Na Bobovačkom zaleđu nalazili su se glavna gradska vrata u nad njiima moćna ulazna kula.
Stambene zgrade bobovačkog naselja razbacane su u nekoliko grupa unutar zidova te u malom podgrađu s južne strane grada i nešto većem predgrađu izvan zidina. Čitav Bobovac imao je najviše 200 kuća. Specifičnost te gradnje jeste da se kamene litice i kameniti teren što više korisiti za zidove kuća.
Najstariji srednjovjekovni objekat na Bobovcu je kula koja je stajala iznad cisterne i naslanjala se jednom stranom na antički zid. Prilikom osmanskog zauzimanja Bosne, čitav Bobovac je zapaljen a došlo je i do sistemskog rušenja zidina. Nakon stabilizacije i učvršćivanja osmanske vlasti u Bosni došlo je do restauracije nekih odbrambenih objekata među njima i glavne kule, tačnije njenog zapadnog dijela. Osmanlije su iskoristile prostor Donjeg grada za držanje svoje vojne posade, dok su sjeverni dio grada sistematski rušili iz strateških, odbrambenih razloga.
Imati Bobovac u svojim rukama, u srednjem je vijeku značilo vladati Bosnom. Imati legitimitet i legalitet. Uprkos stanju u kojem se danas nalazi, zbog kojeg će prosječni posjetitelj teško stvoriti sliku o kakvoj veličini se ovdje govori, Bobovac je vanvremenski.
Od tog utvrđenog grada i banskih dvora sada su ostali samo ostaci ruševina, ali i oni dovoljno govore o nekadašnjoj snazi i sjaju srednjovjekovne bosanske države i burnim vijekovima prohujalim u nepovrat.
