ČE GEVARA – mesar iz La Cabane
Najvažniji saborac Fidela Kastra, argentinski ljekar Ernesto Guevara de la Serna “Če” ubijen je 9. oktobra 1967. godine. Slava koju je stekao kao neustrašivi i briljantni komandant nadrasla ga je s godinama i pretvorila u mit latinoameričke gerile koji živi i punih pola stoljeća nakon Čeove smrti.
Čovjek koji se borio protiv kapitalizma danas je jedan od ključnih kapitalističkih brendova. Čeov portret s crnom beretkom na glavi i spokojnim pogledom u daljinu, djelo fotografa Alberta Korde, danas ukrašava šolje za kafu, bejzbol kape, torbe, privjeske i, naravno, majice i zastave kao simbol protesta protiv imperijalizma i materijalizma zapadnog kapitalističkog duštva.
U Meksiku se 1956. priključuje pokretu Fidela Kastra i počinje gerilski rat protiv režima Flugensija Batiste. Vojnici ga pamte kao vrlo strogog i nemilosrdnog; zahtijevao je potpunu disciplinu i oštro kažnjavao prestupe.
Nakon pobjede Kubanske revolucije proglašen je kubanskim državljaninom po rođenju zbog uloge u revoluciji. Bio je zagovornik širenja revolucije po kubanskom modelu gerilskog rata; protivio se sovjetskom pristupu mirnog suživota s kapitalističkim Zapadom. Nakon posjete Sovjetskom Savezu, razočarao se i tamošnjim načinom života za koji je smatrao da ne odgovara pravim socijalističkim vrijednostima; kritikuje sovjetsku ekonomiju i prognozira da su Rusija i Istočni blok s postojećom politikom osuđeni na povratak u kapitalizam.
Kastro ga je privremeno postavio na mjesto vojnog komandanta logora La Cabana za zadatkom organizovanja suđenja Batistinim pristašama koji su im se zamjerili za vrijeme režima ili su bili protivnici revolucije.
A onda je pretjerao….
Dobio je nadimak Mesar iz La Cabane jer je sam ubijao zarobljene ljude, bio rasist i naredio progon homoseksualaca, smaknuća političkih disidenata, drastično ograničio slobodu štampe, pokušavao zabraniti rock’n’roll muziku… (zanimljivo je da danas mnoge LGBT zajednice nose zastave sa njegovim likom, dok o muzičarima “buntovnicima” ne treba ni trošiti riječi).
Vojnicima idaje naređenje da egzekucijama moraju pristupati s uvjerenjem da su svi optuženi ubice i izdajnici, te da ih treba nemilosrdno ubiti. Govorio je da pobjeda socijalizma vrijedi milione žrtava, da revoluciji ne trebaju sudovi već da revolucija mora postati ubilačka mašina nošena čistom mržnjom.
Za crnce je govorio da su “veličanstveni primjerak afričke rase koji je zadržao svoju rasnu čistoću nedostatkom kupanja”.
Prilikom ubistva svog saborca za kojeg je posumnjao da je špijun, u svoj dnevnik je zapisao: “U desnu hemisferu njegovog mozga upucao sam metak 0,32 kalibra koji je izašao kroz lijevu sljepoočnicu. Nekoliko trenutaka je stenjao, a zatim je umro.”
Ostala je zabilježena i njegova izjava “Tužna je stvar nemati prijatelje, ali je još tužnije nemati neprijatelje.”
Godine 1965. podnosi ostavke na sve funkcije i odriče se kubanskog državljanstva i povlači se iz javnog života. U stvarnosti, učestvuje u podupiranju revolucija u Kongu i Boliviji gdje diže ustanak. Zbog nezainteresovanosti bolivijskih komunista i seljaka te efikasnosti bolivijske vojske, taj ustanak završava potpunim neuspjehom. Če sa saborcima bježi ali je 8. oktobra 1967. ranjen i uhvaćen. Kratko je ispitivan a naredni dan je pogubljen, bez suđenja, upravo onako kako je i sam radio stotinama ljudi na Kubi.
