CRKVA AJA IRENA
Crkva Aja Eirene (Aya İrini) je građevina s najdužom historijom među crkvama u Istanbulu. To je druga najveća crkva iz Rimskog perioda u Istanbulu nakon Aja Sofije. Za razliku od Aja Sofije, nije preuređena u džamiju.
Prvobitno je sagrađena u 4. vijeku za vrijeme vladavine rimskog cara Konstantina (324-337). Međutim, izgorjela je do temelja 532. godine, a obnovio ju je vizantijski car Justinijan I 548. godine.
Današnji izgled je dobila obnovom nakon potresa u 8. vijeku kada ju je Konstantin V dao ukrasiti mozaicima i freskama. Crkva je povećana u 11. i 12. vijeku, te danas ima veličinu od 100 x 32 metra.
Bazilikalno planirana i trobrodna crkva sastoji se od tri dijela: naosa (glavni objekt), priprate (ulaz) i atrijuma (dvorište).
Na njenoj apsidi polukupole, na pozlaćenoj mozaičkoj podlozi, nalazi se krst sa velikim prugama. Duž luka apside nalazi se natpis iz Tore koji znači: “Gospod je taj koji mu je omogućio da se uznese na nebo, zahvaljujući njegovim djelima na zemlji.”
Nakon osvajanja Konstantinopolja, crkva je uvrštena u prostor Topkapi saraja i nije pretvorena u džamiju, već u oružarnicu za skladištenje oružja i plijena, što znači da ni njena unutrašnjost ni eksterijer nisu doživjeli mnogo fizičkih promjena. Jedan restauratorski natpis iz 1726. godine, u vrijeme Ahmeda III (1703-1730), ukazuje da je crkva pretvorena u Dar-ül Esliha muzej oružja (Kuća oružja). Drugi epitaf koji datira iz 1744. godine na trijemu, u vrijeme sultana Mahmuda I (1730-1754), ukazuje da je crkva tada bila renovirana i ponovo uspostavljena kao oružarnica.
Do 19. vijeka crkva je nastavila da funkcioniše kao oružarnica sve dok je Ahmed Fethi-paša 1846. godine nije preuredio u muzej sa dva dijela – zbirka drevnog oružja i zbirka arheoloških artefakata. Građevina je ponovo pretvorena u skladište, a zatim je funkcionisala kao vojni muzej između 1908. i 1940. godine. Danas služi kao muzej i koncertna dvorana.
