CRVENA JABUKA – “volio bih umrijet, prije nego ostarim”
Članovi grupe Crvena Jabuka 18. septembra 1986. godine doživjeli su tešku saobraćajnu nesreću na izlazu iz Jablanice. Basista Aljoša Buha je poginuo na mjestu događaja, a Dražen Ričl Zijo je podlegao povredama 1. oktobra 1986. godine.
Raspjevani dječaci su nas zauvijek napustili, ali ostale su njihove pjesme u kojima oni i dalje žive. Te pjesme danas pjevaju neki drugi dječaci i djevojčice.
Kobnog 18. septembra 1986. godine grupa Crvena jabuka krenula je na koncert u Mostar. Tamo nisu stigli i koncert nikada nije održan. U blizini Jablanice doživjeli su saobraćajnu nesreću u kojoj je Aljoša Buha poginuo na mjestu, Zijo je zadobio teške povrede i prebačen je na VMA u Beograd, a Zlatko Arslanagić Zlaja je lakše povrijeđen. Zijo je preminuo 13 dana kasnije i sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.
Na nadgrobnom spomeniku, u obliku napola presječene jabuke, uklesan je stih jedne od njegovih pjesama:
“Prođe august srećo moja, vrijeme je da se rastane. Bilo je izgleda previše lijepo, da nam tako ostane…”
Nadgrobni spomenik podignut je i na mjestu nesreće u Jablanici.
Aljoša Buha rođen je u Zenici, 4. januara 1962. godine. Bio je umjetnička duša, izuzetan muzičar, talentirani pjesnik i prevodilac.
Zijo, ili kako su ga prijatelji zvali – Para, rođen je u Sarajevu. Bio je glumac, komičar, nadrealista te je smatran pokretačem Novog primitivizma. Bio je gitarista nekoliko sarajevskih muzičkih grupa, a zatim i frontmen i osnivač Crvene Jabuke. Završio je gimnaziju i nižu muzičku školu te je studirao novinarstvo. Također bio je dio projekta Top lista nadrealista.
U proljeće 1985. on i Zlatko Arslanagić osnivaju Crvenu Jabuku, objavljuju prvi album i 1986. kreću na turneju koja nažalost nikada nije održana.
