DEBLOKADA MOSTARA 1993.
Dana 30. juna 1993. godine, u 3 sata ujutru, počela je najvažnija bitka u historiji Mostara. Već 50 dana, još od 9. maja istočni dijelovi Mostara nalaze pod opsadom HVO i HV – svaki dan gine na desetine civila, bez vode, hrane, lijekova.
Komandant Četvrtog korpusa Arif Pašalić naređuje Miralemu Jugi, Šerifu Špagi i Draganu Malkoču da pripreme plan deblokade Mostara, odnosno oslobađanja Sjevernog logora i bjelopoljske kotline te spajanje sa jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine u Konjicu i Jablanici.
Priprema plana deblokade Mostara i priprema jedinica vršeni su u strogoj tajnosti. Operacije deblokade nije imala plan B u slučaju neuspjeha – prosto, operacija nije smjela propasti.
U velikosrpskim i velikohrvatskim planovima rijeka Neretva je zamišljena kao granica. Tim planovima smetali su mostarski Bošnjaci.
Uz brojne izviđačko-obavještajne akcije, isplanirano do najsitnijih detalja, počinje operacija napadom na jako uporište HVO, kasarnu “Tihomir Mišić” u Sjevernom logoru i poligon kasarne prema Sutini.
Jedinice Prve mostarske brigade su dobile taj zadatak. Dragan Malkoč i Šerif Špago su se nalazili u sklopu komandne grupe koja je vodila akciju oslobađanja Vrapčića i bjelopoljske kotline.
Najveći dio Sjevernog logora je vrlo brzo oslobođen. Ali, komanda jedinice HVO u logoru još se držala, iako se nalazila u okruženju. Komandant brigade Midhad Hujdur Hujka zajedno sa Esadom Humom, preskače ogradu i ulazi u logor kako bi na licu mjesta komandovao zauzimanjem komande HVO u logoru. Oko njih su odjekivale granate. Zalijegali su, pa se dizali i trčali preko čistine. Preskočili su jednu ogradu i nastavili da trče. Ali, Hujku je tada zauvijek zaustavila jedna granata,a Humo je teško ranjen. Njegovi borci ubrzo su oslobodili Sjeverni logor, a oslobođeno je i Bijelo Polje.
Nakon Sjevernog logora, jedinice Armije RBiH, uz pomoć patriota iz Vrapčića i Bijelog polja, oslobođaju Vrapčiće, veliki dio Raštana, hidroelektranu Mostar i Bijelo polje sa HE Salakovac. Jedinice iz Mostara se spajaju sa bataljonom Armije RBiH iz Drežnice.
Mostar je prodisao.
Nakon ove velike pobjede Mostaraca uslijedilo je višemjesečno bjesomučno granatiranje istočnog dijela grada od strane HVO i HV koje će rezlutirati uništenjem 80% objekata a vrhunac će biti rušenje Starog mosta 9. novembra 1993.
