DOBROVOLJAČKA – šta se zaista desilo?
Dana 3. maja oko 8 sati u konsultacijama sa Generalštabom u Beogradu i štabom na Palama, odlučeno je da general-pukovnik Milutin Kukanjac u zamjenu sa oslobađanje predsjednika Alije Izetbegovića, napusti komandu Druge vojne oblasti. Razmjena je dogovorena za 15 sati.
Oficiri i vojnici koji su se nalazili u Komandi spriječili su ovaj dogovor, jer nisu htjeli da ostanu iza Kukanjca tako da su, nakon dugih i teških pregovora, svi pripadnici Vojske Jugoslavije, koji su se nalazili u komandi 2. vojne oblasti na Bistriku, u mješovitoj koloni od 36 vozila sa 270 naoružanih ljudi – oficira, vojnika, rezervista i nekoliko srbijanskih novinara – krenuli u 18:30 niz Dobrovoljačku ulicu, preko Skenderije i Grbavice krenuli prema Lukavici. U koloni se nalazio transporter UNPROFOR-a u kojem su bili predsjednik Izetbegović i general Kukanjac.
Poučeni iskustvom od prethodnog dana, kada su napadnuti vitalni objekti u Sarajevu, branioci grada zauzeli su položaje duž trase kojom se kretala kolona.
Neposredno po izlasku kolone iz kasarne, dio kolone skreće prema Principovom sa namjerom da promjeni rutu kretanja i tada Armija RBiH zaustavlja kolonu. General Jovan Divjak provjerava vozilo sa predsjednikom i tada se dešava incident kada jedno vozilo u koloni ispred odbija da se zaustavi i i na koje pripadnici Armije RBiH otvaraju vatru i ubijaju 5 pripadnika VJ i jednog civila.
Tada Zaim Backović iz štaba TO BiH izdaje naredbu da se sva vozila neprijatelja koja su napustila kolonu zaustave i da im se ne dozvoli prolaz dok predsjednik ne bude u Predsjedništvu a da se svi vojici zarobe. Nakon što se prvi dio kolone udaljava, dolazi do kratkog obostranog puškaranja. Hitnom intervencijom MUP-a RBiH i Vojne policije Armije BiH, dolazi do prekida vatre i poziva vojnicima na predaju zbog nepoštivanja dogovora o ruti kretanja, što se i dešava. Tada su zarobljena 173 vojnika sa kompletnim naoružanjem i 22 vozila. Drugi dio kolone je nastavio kretanje prema Grbavici dok se transporter UNPROFOR-a zaustavio ispred Predsjedništva iz kojeg izlazi predsjednik Izetbegović sa pratnjom dok general Kukanjac nastavlja dalje prema Lukavici.
Svih 173 vojnika su razmjenjeni nekoliko dana kasnije čime u biti završava priča oko Dobrovoljačke ulice.
U jednom od svojih posljednjih intervjua general Kukanjac, koji je umro 2002., posebno se bavio beogradskom propagandom u odnosu na tzv. slučaj Dobrovoljačka:
„Kako se mnogo manipuliralo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je ljudi stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je da se jednom kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuli su jedan vojnik Zdravko Tomović iz Han-Pijeska, tri pukovnika Miro Sokić, dr. Budimir Radulović i Boško Mihajlović i jedan potpukovnik Boško Jovanić te jedna žena, muslimanka Nurmela Šuko, koja je došla iz Zagreba s tom komandom. Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali.
Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke, nešto su najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. “Novosti” nisu smjele, “Politika”, ma ni govora! Televizija Srbije, ma ni govora! Radio Beograd, ma kakvi!“, riječi su Kukanjca.
Slučaj „Dobrovoljavčka“ potiče od iskaza Alije Delimustafića koji je uhapšen 2002. godine u Beogradu, koji je u nagodbi sa Tužilaštvom Srbije dao lažni iskaz o dešavanjima u Dobrovoljačkoj ulici, jer Delimustafić nije bio sudionik ovih dešavanja.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je donijelo odluku o obustavi istrage protiv Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Bećirovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahim Hodžića u slučaju Dobrovoljačka. Haški tribunal ranije je ocijenio da je kolona neprijateljskih vojnika koja se kretala kroz Sarajevo bila legitimna vojna meta.
