FOJBE U ISTRI – čišćenje Italijana iz Istre 1945. godine
“Dan sjećanja” je ustanovljen 2005. godine, u znak sjećanja na stradanje Italijana u Istri i Dalmaciji 1945. godine. Prema tvrdnjama talijanskih historičara, na kraju Drugog svjetskog rata 350.000 Talijana je protjerano iz Istre i Dalmacije, a ubijeno je oko 25.000, uključujući žene i djecu. Mnogi nisu pronađeni jer su bačeni u jame.
Hrvatski i slovenački historičari ne poriču ove događaje, ali ističu da su brojke preuveličane, navodeći ih je protjeran otprilike 120.000 dok je “samo” nekoliko hiljada ubijenih, i to samo vojnika. Furio Radin, pripadnik talijanske manjine u Hrvatskom saboru, tvrdi da su Milovan Đilas i Edvard Kardelj, 1945. godine, poslani u Istru s namjerom da protjeraju što više Italijana. Italijanska desnica pokušava sve ovo iskoristiti za svakodnevne političke svrhe i umanjiti fašističke zločine.
Italijani tvrde da su nastavnici, sveštenici, advokati i svi oni intelektualci za koje je režim smatrao da su protivnici komunizma, bili su nemilosrdno ubijani od strane partizana, tačnije, ozloglašene Ozne. Postoje spiskovi ubijenih i protjeranih ljudi, ploče sa kućnim brojevima koje su uspjeli skinuti prije protjerivanja, fotografije nestalih osoba, koje su uglavnom završavali u hrvatskim jamama.
Kada se fašistički režim urušio 1943. nastupila je odmazda protiv talijanskih fašista. Najčešći od partizanskih zločina u Istri, sinonim za zločine protiv fašista, bilo je bacanje u kraške jame “fojbe”, najčešće uz prethodno strijeljanje. U fojbama su tako završavali skoro bez iznimke članovi fašističke stranke: stranački dužnosnici, općinski sekretari, nastavnici iz reda fašista, krupni zemljoposjednici i crnokošuljaši. Na nekim mjestima bilo je i osoba skromnog socijalnog značaja, koji su se nečim bili zamjerili hrvatskim komšijama. Vodstvo ustanka je zahtijevalo da se moraju provoditi suđenja, koja su bila provođena nabrzinu, ali od strane ljudi koji su dobro poznavali osumnjičene. U ruralnim područjima su zabilježeni slučajevi lične samovolje, gdje su u nekim slučajevima likvidirane čak i osobe koje je narodni sud već bio oslobodio.
Drugi val antifašističkog nasilja zbio se nakon oslobođenja u maju 1945. godine. Ovo je poznato pod nazivom masakr u fojbama; ustvari bio je to nastavak onoga što je započeto 1943. godine. Slično praksi komunističkih snaga u pokolju u Blajburgu, zarobljeni vojnici i drugi koje su pobjednici ocijenili kao neprijatelje, ubijani su i bacani u kraške jame. Ubijanje je bilo sistematskije organizovano nego 1943. godine i povjereno je službi sigurnosti OZNA.
