GAVRILO PRINCIP – heroj, terorista ili idealista
Gavrilo Princip, član organizacije Mlada Bosna i izvršilac atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda, umro je 28. aprila 1918. godine u zatvoru u Terzinu u Češkoj.
Ubistva, pobune mladih nacionalista i nemiri obilježili su kraj 19. i početak dvadesetog stoljeća u Evropi. Do 1914. godine u Parizu, Petrogradu, Moskvi, Solunu, Istanbulu i Beogradu bilo je izvršeno oko dvadeset atentata. U periodu u kome je ubistvo vladara predstavljalo jedino rješenje protiv vlasti, u Bosni i Hercegovini pod Austrougarima, rastao je Gavrilo Princip.
Gavrilo Princip rođen je 13. jula 1894. u Obljaju kod Bosanskog Grahova. Bio je član jedne od omladinskih organizacija koja je bila u sastavu pokreta Mlada Bosna čiji je cilj bilo okončanje austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine i ujedinjenje svih Južnih slovena. Organizacija je okupljala mlade Srbe, Hrvate i Bošnjake, dok je sam Gavrilo bio uvjereni Jugoslaven koji je za sebe tvrdio da govori srpskohrvatskim jezikom. Bio je u sukobu sa srpskim radikalima.
Za vrijeme školovanja u Sarajevu, učestvuje na pretežno hrvatskim demonstracijama u Sarajevu protiv mađarskog nasilja u Hrvatskoj i apeluje da se demonstracijama priključe i srpski đaci i stidenti. Biva izbačen iz gimnazije zbog antidržavnih istupa.
U maju 1912. preselio se u Beograd gdje je nastavio školovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom Crna ruka. Naredne dvije godine većinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije. Prethodno jugoslovenstvo kod mladog Principa je počelo da prerasta u dominaciju srpstva. Za vrijeme Prvog balkanskog rata prijavio se u Srpsku vojsku kao dobrovoljac, ali je odbijen.
Kada je objavljeno da ce nadvojvoda Franc Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske, te da će posjetiti Sarajevo u junu 1914. godine, Dragutin Dimitrijević Apis, šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i vođa Crne ruke, poslao je tri covjeka – Gavrila Principa, Trifka Grabeža i Nedeljka Čabrinovića u Sarajevo da izvrše atentat. Svakom je dao pištolj, dvije bombe i malu kolicinu cijanida. Bilo im je naređeno da nakon atentata izvrše samoubistvo, jer je Dimitrijeviću bilo od izuzetne važnosti da niko ne preživi kako bi time eleminisao svaku mogućnost da se sazna da je ubistvo organizovano u Beogradu. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridružili ostalim sudionicima zavjere: Muhamedu Mehmedbašiću, Danilu Iliću, Vasi Čubriloviću, Cvijetku Popoviću, Mišku Jovanoviću i Veljku Čubriloviću.
U subotu 28. juna 1914. Franc Ferdinand i Sofija Čotkova vozom su stigli u Sarajevo. General Oskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine čekao ih je na stanici kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijećnicu. Nekoliko pripadnika Crne ruke čekalo je duž rute kojom će proći Franc Ferdinand. Svakome od njih bilo je naređeno da ubije Ferdinanda kada dođe do mjesta gdje se nalaze.
Nedeljko Čabrinović je bacio bombuna Ferdinandov automobil, ali se ona odbila i ranila oficira iz pratnje i nekoliko prolaznika. Nakon zvaničnog prijema u Vijećnici, nadvojvoda se interesovao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli da se nalaze u bolnici insistirao je da ih posjeti. Kako bi bio što sigurniji da će nadvojvoda stići do bolnice, Potiorek je odlučio zaobići centar grada, ali je to zaboravio reći vozaču koji je u ulici Franje Josipa skrenuo desno. U to vrijeme na uglu je stajao Gavrilo Princip. Potiorek je tada zaustavio vozača i naredio mu da se vrati. Vozač je zakočio i krenuo unazad. Gavrilo Princip je imao vremena izvući pišolj i ispaliti dva metka. Nadvojvoda je pogođen u vrat, a nadvojvotkinja u abdomen. Vozač ih je odvezao u rezidenciju Konak, gdje su oboje ubrzo podlegli ranama.
Nakon što je izvršio svoj cilj, Princip je pokušao samoubistvo ali je spriječen od okolnih ljudi. Ubrzo su stigla i dva policajca koja su ga uhapsila. Nakon saslušanja Principa i Čabrinovića svi zavjerenici, osim Muhameda Mehmedbašića koji je uspio pobjeći u Srbiju, su uhvaćeni i osuđeni za ubistvo i izdaju. Prema važećem zakonu, maloljetne osobe (ispod 21 godine) nisu mogle biti osuđene na smrt tako da je Gavrilo Princip osuđen na 20 godina zatvora.
Gavrilo Princip bio zatočen u samici u zatvoru u Terezinu u Čehoslovačkoj, gdje je polagano umirao od gladi i bolesti, prebijan sistematski i svakodnevno. Dobijao je hranu svaki peti dan. Mučen je na raznorazne načine, a „specijalitet“ zatvora bilo je tako što bi ga stavili u drveno bure u koje su prethotno zakucali mnoštvo velikih eksera, pa bi ga kotrljali u takvom buretu dok bi se veliki ekseri zabadali u njegovo tijelo!
Interesantno je da je najkorištenija fotografija Gavrila Principa zapravo slikana poslije mučenja i torture gdje on skoro da više i ne liči na sebe u vreme atentata.
Umro je 28. aprila 1918. (u 24. godini života) od tuberkuloze. Sahranjen je noću u neobilježenom grobu na mjesnom katoličkom groblju. Sahranila su ga četvorica austrougarskih vojnika. Jedan od njih, Čeh František Lebl je poslije rata stavio češku zastavu na grob.
Posmrtni ostaci svih zavjerenika su 7. jula 1920. godine preneseni su i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu a od 1939. godine njihove kosti su položene u kapeli „Vidovdanskih heroja“ na pravoslavnom groblju na Koševu.
Za vrijeme kraljevine Jugoslavije na mjestu atentata postavljena je spomen ploča sa tragovima Gavrila Principa izlivenim u betonu, koja je uspostavom NDH i dolaskom njemačke okupacije uklonjena i poklonjena Adolfu Hitleru za njegov 52. rođendan. Dolaskom socijalizma ploča je vraćena da bi nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine ponovo bila uklonjena. Danas se na mjestu atentata nalazi ploča koja je postavljena na mnogo niži nivo nego na kojem je bila ranije.
Auto, pištolj iz kojeg je pucao i okrvavljena uniforma Franca Ferdinanda nalaze se u vojnoistorijskom muzeju u Beču. Metak koji je ubio Ferdinanda izložen je u češkom gradu Konopište.
Heroj ili terorista
Gavrilo Princip je ubio Franza Ferdinanda, ali i njegovu trudnu suprugu Sofiju Čotkovu, što je stvorilo dojam da je riječ o terorističkom činu. To i je bio teroristički čin, ali treba znati njegovu pozadinu. Poslije 100 godina, sarajevski atentat se tumači kao neminovnost koja nije skrivila Prvi svjetski rat, već samo ubrzala njegovo izbijanje.
Evropske velesile udružene u suprotstavljene tabore – Centralne sile i Antantu – u to su vrijeme samo čekale priliku za oružani obračun i novu podjelu svijeta. U takvim okolnostima Austro-Ugarska je 1914. organizovala velike vojne manevre u Bosni i Hercegovini, nakon kojih je austrijski prijestolonasljednik stigao u posjetu Sarajevu.
Franc Ferdinand nije slučajno odabran za metu atentata. Njegova politika zagovaranja trijalizma Austrije, Ugarske i slavenskih zemalja, oko koje bi se sa ovih prostora okupile Hrvatska, Slovenija i Bosna i Hercegovina, remetila je velikosrpske težnje za tim dijelovima Austro-Ugarske.
Slika Gavrila Principa se nalazi usred Centralnog muzeja u Moskvi, a ispod nje stoji da je „ovaj terorista smrtno ranio austrougarskog prijestolonasljednika“
Polemike oko toga da li je Gavrilo bio heroj ili terorista, vode se i dan danas.
Nažalost, on je samo još jedna planirana žrtva