GENOCID JE POČEO U BILJANIMA
Masakr u Biljanima, u općini Ključ, dogodio se 10. jula 1992. godine. U samo jednom danu u ovom mjestu ubijeno je 258 osoba, među njima i djeca i žene.
Napad na civilno stanovništvo bio je posljedica provođenja „Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine.“ To uputstvo donio je Glavni odbor SDS-a, a uključivalo je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine koja je zabranjivala napuštanje općine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.
Napad na selo je započeo u ranim jutarnjim satima, 10. jula 1992, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije. Nakon ulaska u selo srpske snage su u zaseoku Brkići naredili da civilno stanovništvo napusti kuće. Žene i djeca su tog 10. jula 1992. godine odvajani, a muškarci bez obzira na starosnu dob odvođeni u osnovu školu u Biljanima gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet, te ubijeni. Jedna grupa muškaraca je prvo mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena. Neke su potrpali u autobuse i odvezli do logora Omarska i Manjača, ali tamo više nije bilo mjesta, te su ih vratili i zvjerski ubili.
Rijetki preživjeli put spasa su tražili preko Grmeča na slobodne teritorije Petog korpusa. Kada su krajem rata snage Armije RBiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su masovne grobnice na Laništu. U ovoj jami pronađeni su ostaci četveromjesečne bebe Amile Džaferagić, u zagrljaju ubijene majke. Malena Amila umrla je stiščući ručicama flašicu za mlijeko. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir. Najstarija pronađena žrtva bio je 85-godišnji Bećo Čehić.
Na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnici Biljani ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca, a u godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela ubijenih i u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima.
Za masakr je osuđen učitelj Marko Samardžija i to na 26 godina zatvorske kazne. Marko je bio komandir treće čete saničkog bataljona srpske vojske koji je naredio i učestvovao u masakru. Većini koje je ubijao bio je učitelj, učio ih prvim slovima, upravo u školi gdje su zatvarani. Umro je čekajući da ode na izvršavanje kazne.
Osim Samardžije, pred Sudom BiH je za zločine u Ključu osuđen i Boško Dević, na deset godina zatvora, dok je predmet protiv Mlađena Kovačevića u fazi mirovanja zbog njegovog zdravstvenog stanja. Sud BiH je osudio i Marka Adamovića na 20 godina i Boška Lukića na 12 godina zatvora kao učesnike udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio progon nesrpskog stanovništva na području Ključa tokom ljeta 1992.
Sve žrtve su sahranjene na šehidskom mezarju u selu Biljani. Jedan od više od dvjesto nišana je posebno karakterističan. Na njemu su sa desne strane ispisana imena muškaraca: Ahmo (1914.), Almar (1925.), Smajil (1922.), Ermin (1976.), Halid (1932.), Ragib (1924.), Fehim (1921.) i Teufik (1976.), a sa lijeve žena: Ajša (1938.), Azemina (1933.) i Esma (1960.), ukupno njih 11, svih prezimena Botonjić, zapaljenih u istoimenom zaseoku. Svi ostaci tijela zbog teške identifikacije usljed ugljenisanosti ukopani su u jedan mezar.
U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.
Zapisnik sa obdukcije: strana 70, leš br. 172.
Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29.2.1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.
Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra…
Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda…
U zapisniku piše dalje: Likvidirana pucnjem u glavu.
