ICH BIN EIN BERLINER
Dana 26. juna 1963. godine američki predsjednik Džon Kenedi održao je u Zapadnom Berlinu jedan od svojih najslavnijih govora. Bio je to protest protiv istočnonjemačko-sovjetske izgradnje Berlinskog zida.
Nakon Drugog svjetskog rata saveznici – SAD, Francuska, Velika Britanija i SSSR podijelili su Njemačku u dvije zone. Istočna Njemačka pripala je Sovjetima, koji su nametnuli strogo kontrolirani komunizam, a Zapadna Njemačka pripala je zapadnim saveznicima, koji su uveli kapitalističku demokratiju. Grad Berlin podijeljen je također na Istočni i Zapadni Berlin. Mnogi Istočni Berlinci nisu željeli živjeti u komunističkoj državi i prelazili su u Zapadni Berlin, a do 1961. godine gotovo je četiri miliona ljudi trajno otišlo u Zapadni Berlin nezadovoljni načinom života pod komunističkim režimom.
To je uticalo na ekonomiju Istočnog Berlina i na manjak radne snage, što je dovelo do odluke Sovjeta o podizanju Berlinskog zida 13. augusta 1961. Ljudi su doslovno ostali zarobljeni u Istočnom Berlinu, u raljama komunizma, onemogućeni preći na drugu stranu i odvojeni od porodice i prijatelja. Berlinski je zid postao simbol komunizma i ograničavanja slobode te željezna zavjesa između komunizma i demokratije.
Iako Amerika nije učinila ništa kako bi spriječila podizanje Zida 1961. zbog osjetljive situacije sa Sovjetima oko nuklearnog pitanja, Kenedi je 1963. došao u Berlin lično dati podršku Zapadnom Berlinu i odaslati snažnu antikomunističku poruku Sovjetima.
Oduševljena gomila stoga je s neskrivenom radošću pozdravila Kenedijev dolazak. Pod kišom konfeta provezao se gradom u društvu s njemačkim kancelarom Konradom Adenauerom i berlinskom gradonačelnikom Vilijem Brantom.
Kenedi je govor održao na balkonu gradske vijećnice. Dočekan je kao simbol zapadnog svijeta, kao simbol demokratije i slobode. Nijemci su u njemu vidjeli čovjeka koji im nosi nadu i pomoć u ostvarivanju slobode, a inspirativni govor američkog predsjednika samo je potvrdio njihova očekivanja, izazavši lavinu emocija u publici. Trajao je nepunih deset minuta, što ga čini jednim od najkraćih Kenendyjevih govora, no u tim je minutama Kennedy izrekao maestralno složeno obraćanjes glavnom tvrdnjom: svi ljudi imaju pravo na slobodu!
Govor je obilježila rečenica: „Prije dvije hiljade godina najponosnija rečenica bila je „Ja sam građanin Rima“. Danas, u svijetu slobode, najponosnija rečenica je „Ich bin ein Berliner (Ja sam građanin Berlina).“
Na kraju, govor je završio poslavši poruku: “Svi slobodni ljudi, gdje god oni bili, građani su Berlina, i stoga ja, kao slobodan čovjek, s ponosom mogu reći:„ Ich bin ein Berliner!“
Više od 400.000 euforičnih stanovnika grada tu je njegovu rečenicu dočekalo kao obećanje slobode i solidarnosti. Nakon što je ubijen u 22. novembra 1963. godine stanovnici Berlina upalili su u znak sjećanja na omiljenoga američkog predsjednika hiljade svijeća a nakon ubistva trg na kojem je održan govor preimenovan je u John-F.-Kennedy-Platz, te se i danas se tako zove.
