KULTURNO DRUŠTVO “GAJRET” – instrument velikosrpske politike
Na prelazu iz 19. u 20. vijek među svim narodima u Bosni i Hercegovini pojavila se potreba da se uz pjevačka društva, čitaonice i đačke domove pronađu nove forme organiziranog kulturnog i prosvjetnog djelovanja među đačkom i studentskom omladinom.
Inicijativa za osnivanje jednog bošnjačkog društva za pomaganje siromašnih đaka na srednjim i višim školama potekla je 1900. godine od strane dvojice bošnjačkih akademičara, braće Ahmed-bega i Ibrahim-bega Defterdarevića.
Osnivačka skupština “Gajreta” održana je 20. februara 1903. godine. Osnivači “Gajreta” su bili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, koji su bili i osnivači časopisa “Behar”. Za prvoga predsjednika je izabran dr. Safvet-beg Bašagić. Bašagićev izbor za predsjednika Društva označio je pobjedu one grupe bošnjačke inteligencije koja se zalagala za savremeno obrazovanje i usvajanje tekovina zapadnoevropske kulture. Kroz djelovanje kulturno-prosvjetnih društava nastojalo se emancipirati stanovništvo u smjeru obrazovnih vrijednosti.
Društvo je nakon 1907. godine, kada ga preuzimaju pristalice “Muslimanske narodne organizacije”, promovisalo srpski identitet među slovenskim muslimanima u Austrougarskoj . Poslije stvaranja zajedničke jugoslavenske države 1918. politiziranje rada “Gajreta” i dalje se nastavilo. Od 1923. godine zvanični pokrovitelj “Gajreta” je bio prijestolonasljednik Petar II Karađorđević. Nakon šestojanuarske diktature, na svojoj godišnjoj skupštini od 7. jula 1929. godine, na poticaj iz Beograda društvo je prozvano “srpsko-muslimanskim društvom”. Organizacija je muslimane smatrala Srbima bez dovoljno izgrađene nacionalne svijesti. Vrh kraljevine Jugoslavije smatrao je “Gajret” vrlo pogodnim instrumentom “nacionaliziranja” muslimana, posebno školske i studentske omladine, u pravcu srpske veliko-državne politike.
Međutim, režim nije uspio preko “Gajreta” ostvariti uticaj na Islamsku zajednicu i ukupno muslimansko društvo. Ulema je optužena da mrzi “Gajret” i da čini sve da mu oteža njegovu prosvjetnu i nacionalnu misiju.
Bez obzira na “Gajretovu” političku orijentaciju, on je od samoga početka djelovao na progres Bošnjaka na kulturnom i odgojno-obrazovnom polju. Razvoj kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” odvijao se u tri faze. Prva faza obuhvata vrijeme kada se Osman Đikić sa svojim saradnicima trudio ispuniti školske klupe i ubijediti stanovništvo da se školuje.
U drugoj fazi “Gajretovog” rada nastavlja se promoviranje školovanja omladine, pokreću se analfabetski kursevi i predavanja te unapređuje narodna radinost i privreda preko zanatskih škola i zadruga. Ovu fazu “Gajretovog” razvoja karakterizira i rad na emancipaciji bošnjačke žene, koja u ovom periodu nije imala prilikeza kulturnu emancipaciju.
Treća faza trajala je od 1939. godine. Ona je predviđala socijalne promjene koje će presudno utjecati na sve narode, pa tako i na Bošnjake, zbog čega ih poziva na opće, obrazovno i nacionalno buđenje.
Društvo je izdavalo istoimeni časopis koji je promovirao tradicionalne i duhovne vrijednosti Bošnjaka. On je najprije, ali ne i primarno, služio kao prostor za prezentiranje izvještaja o radu društva “Gajret”, kao i za unapređivanje tada važnih odgojno-obrazovnih procesa.
Mnogi poznati intelektualci i književnici dali su svoj doprinos osnivanju i djelovanju časopisa “Gajret”, a, između ostalih, to su bili Edhem Mulabdić, Mustaj-beg Halilbašić, Osman Đikić, Murat Sarić, Avdo Sumbul, Šukrija Kurtović, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Hamza Humo, Hamid Kukić, Ademaga Mešić i drugi.
Glavni rival “Gajretu” bila je prohrvatska muslimanska organizacija Narodna uzdanica, osnovana 1924. godine.
Tokom Drugog svjetskog rata, društvo je zabranila Nezavisna Država Hrvatska. Neki članovi pridružili su se ili su sarađivali sa partizanima (Muhamed Sudžuka, Zaim Šarac, Husein Brkić, Hamdija Ćemerlić i Muratr-beg Zaimović). Ismet Popovac se pridružio četnicima.
Nakon Drugog svjetskog rata, već u proljeće 1945., Glavni odbor Muslimana Bosne i Hercegovine dao je inicijativu za osnivanje jednog kulturno-prosvjetnog društva u okviru kojeg bi se objedinile sve intelektualne snage, kako bivšeg “Gajreta” tako i “Narodne uzdanice”. Slijedom ove inicijative u Sarajevu je 13. septembra 1945. održana osnivačka skupština novog, jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana “Preporod”. Dan kasnije, 14. septembra 1945., “Gajret” i “Narodna uzdanica” zasebno su održali svoje posljednje skupštine na kojima je donijeta odluka o pristupanju novoformiranom društvu “Preporod”.
izvor: Preporod
